Angelina
|
 |
« Odgovor #1 poslato: Oktobar 01, 2011, 01:38:15 am » |
|
**
JEZIK I STIL
Šta je jezik, a šta stil?
Jednostavno rečeno, jezik je sredstvo pomoću koga se ljudi međusobno sporazumevaju, a stil je način upotrebe tih sredstava i mogućnosti koje jezik pruža za sporazumevanje. Svim pripadnicima jednog naroda sredstva koja jezik pruža za sporazumevanje (reči, izrazi) su, uopšte govoreći, zajednička. Ukoliko oni bolje znaju jezik svoga naroda, utoliko su ta sredstva brojnija. Jezik, tj. govor neobrazovanog čoveka, razlikuje se od govora obrazovanog čoveka. Neobrazovan čovek ima siromašniji rečnik i neprecizniji je u izražavanju svojih misli i osećanja; obrazovan čovek raspolaže većim brojem reči, precizniji je u izražavanju; među brojnim rečima sličnoga značenja on lako nalazi pravu, tačnu reč koja mu je u određenom trenutku saopštavanja misli ili osećanja potrebna.
Jezik i stil su čvrsto povezani jedan s drugim, tako da se u svakodnevnom govoru te dve reči po značenju izjednačuju, pa se pod rečju jezik često podrazumeva reč stil, iako su to dva odvojena pojma. Tako se kaže za nekoga govornika ili pisca da ima živopisan ili negovan jezik, a u stvari se misli na njegov način izražavanja, naime na način upotrebe jezičkih sredstava, tj. na njegov stil. Međutim, postoji bitna razlika između ta dva pojma. Stil je nečiji sopstveni način izražavanja misli ili osećanja. Reči i njihovi oblici stoje na raspolaganju svakom čoveku; događa se da dva čoveka imaju približno isti rečnik po broju reči, a ipak će njihovo izražavanje, u vezi sa nekom istom pojavom, biti sasvim različito: oni neće na isti način, u istim vezama, istim rečima, u istoj rečeničnoj strukturi, u istoj intonaciji upotrebljavati poznate reči. Otkuda to? Otuda što su svi ljudi, uzeti ponaosob, duhovno različiti: duhovni život svakog pojedinca, bogatstvo tog života, saznanja, osećanja, snaga tih osećanja, pogledi na svet, dakle, subjektivni momenti nisu isti, a zatim i oni objektivni: tema o kojoj se govori i piše, njena priroda, namena onoga o čemu se govori ili piše, vrsta slušalaca ili čitalaca kojima se govornik ili pisac obraća. Stoga ima onoliko načina izražavanja (prema tome stilova) koliko i ljudi.
Uporedite ove dve pesme: Snivo sam te, a ti puna cveća, među cvećem lekovita bilja, — bilo stitka, ljubice i krina, odoljena, čubra, devesilja.
Na glavi ti venac od spomenka, mile grudi bela ruža čuva, oko pasa plavičasta sasa, povrh srca stručak miloduva. Začudih se otkud tol'ko cveće, ceo vrt se preselio amo! Al mi cveće tijo progovara: "Ne čudi se, to je u snu samo!
Zora će nas brzo sa nje stresti, al će ostat ispod cveća, bilja, lepše cveće, duša tvoje duše, čisto milje oko tvoga milja." Jovan Jovanović Zmaj: Đulići, XXXII
Potok žubori, šuma šumori, a srce dršće ko viti klas, hej, ovim lugom šetajući se arajstvo svaki beše mi čas! Zaboravio sam teret i tugu, mrzost, kajanje života svog; ovde mi svaki listak šaptaše: "Nadaj se, nadaj! Dobar je bog!" A slavuj peva, ševa pripeva rajskog pevanja najlepši poj. "Jesi li srećan?. . ." pitao sam se. "Srećan sam, srećan! . . . O bože moj!'
Objašnjenje. Arajstvo — milina Đura Jakšić: Potok Žubori Iako je i u jednoj i u drugoj pesmi osećanje radosti i oduševljenja prirodom izazvala ljubav prema dragoj, i skoro u istom stepenu, pesnici su na razne načine, raznim jezičkim sredstvima, raznim slikama iskazali tu radost, to oduševljenje. Pokušajte da ovde uočite ta sredstva i te slike kojima se jedno isto osećanje iskazuje.
Autor teksta nepoznat
|