Jelena Čalija — Povratak srpskohrvatskog u udžbenike
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Vuk i jezik « SRPSKI JEZIK I SRPSKI JEZICI « Intervjui « Jelena Čalija — Povratak srpskohrvatskog u udžbenike
Stranice: [1]   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Jelena Čalija — Povratak srpskohrvatskog u udžbenike  (Pročitano 3209 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Angelina
Administrator
Full Member
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 151



« poslato: Decembar 28, 2010, 11:02:39 pm »

*

POVRATAK SRPSKOHRVATSKOG U UDŽBENIKE

Na nivou narodnog jezika postoji srpskohrvatski jezik kao sistem dijalekata, a na njegovoj osnovi izrasla su tri književna jezika: srpski, hrvatski i bošnjački, objašnjava profesor dr Duška Klikovac


Autor Novica Kocić

Južnoslovensku grupu jezika sačinjavaju bugarski, makedonski, srpskohrvatski i slovenački, glasi definicija u novom udžbeniku srpskog jezika Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva za osmi razred osnovne škole uz objašnjenje da je srpskohrvatski "tradicionalni naziv za narodni jezik koji čine štokavsko, čakavsko i ijekavsko narečje".  Profesor beogradskog Filološkog fakulteta, Miloš Kovačević, prokomentarisao je u  razgovoru objavljenom u jučerašnjoj "Politici" da "kad nisu dali da se navede hrvatski i bosanski, autori nisu pristali ni da napišu srpski, nego srpskohrvatski jezik". Iako ga na ovoj stranici udžbenika nema, srpski jezik, kao ni hrvatski i bošnjački nije izbačen iz udžbenika i zamenjen srpskohrvatskim, objašnjava Duška Klikovac, autorka udžbenika, takođe profesor Filološkog fakulteta u Beogradu.

— Treba da se razlikuje nivo književnog jezika i nivo narodnog jezika, to je trivijalna stvar u lingvistici. Na nivou narodnog jezika postoji srpskohrvatski kao lingvistički dijasistem, dakle, kao sistem dijalekata koji se sastoji od štokavskog, čakavskog i kajkavskog dijalekta. Na tom nivou, kao skup dijalekata postoji srpskohrvatski jezik. Na osnovi tog dijasistema, izrasla su tri književna jezika: srpski, hrvatski i bošnjački. Oko postojanja tih jezika nikako ne može da bude dileme zbog toga što je naša država potpisala dokument o nacionalnim manjinama, gde se nabraja koji su jezici nacionalnih manjina u Srbiji. Između ostalih, to su hrvatski i bošnjački, kako ga zovu srpski lingvisti, a ne bosanski. Ne postoji dilema ni oko toga da su srpski, hrvatski i bošnjački nastali na osnovu jednog jezika, zbog toga se i razumeju, njihovim govornicima nije potreban prevodilac. Ja nisam mogla u jednoj rečenici na jednom mestu da stavim sve to, tako da se o tome govori na tri mesta u udžbeniku — ističe profesor dr Klikovac.
Osmacima se tako predočava da se posle raspada Jugoslavije, srpskohrvatski književni jezik raspao na srpski, hrvatski i bošnjački. Na stranici udžbenika iz koje je "izbačen" srpski jezik obrađuje se lekcija o slovenskim jezicima, odnosno daje se podela na tri grupe slovenskih jezika koje su nastale raspadom praslovenskog jezika. Naša sagovornica objašnjava da se praslovenski jezik raspao na svoje dijalekte, jer tada nisu postojali književni jezici, normirani i standardizovani, od kojih su se neki dalje razvijali i raspadali na druge dijalekte.


Strana iz udžbenika koja je bila povod za polemiku

— Prema tome mi možemo da govorimo o podeli južnoslovenskih jezika jedino na dijalekte, a na kraju možemo da kažemo da su to danas određeni književni jezici, ali jedino je metodološki i naučno ispravno govoriti o tome da se južnoslovenski jezik raspao na narodne jezike, a ne na književne jezike. Dakle, ja kao autor udžbenika nikako ne sporim da postoji srpski jezik. Na prvom mestu, moj udžbenik se zove Srpski jezik i kultura izražavanja, ja nisam ništa manje zainteresovana za srpski jezik nego neko drugi, ali naučna istina se mora poštovati — ističe profesor dr Klikovac.

Ona navodi i da sa strane nauke, ne postoji ništa sporno po ovom pitanju — književni jezik je srpski, a kada govore o narodnom jeziku, odnosno skupu dijalekata, lingvisti govore o srpskohrvatskom, što u nauci može da se naziva različitim imenima. Između ostalog, poznat je primer obuhvatanja jezika "naroda i narodnosti" nazivom bosansko-hrvatsko-srpski (BHS). — Na osnovu tog narodnog jezika normiranjem, kodifikacijom nastala su danas tri različita književna jezika koje priznaje i naša država jer, na primer, bošnjački se uči na Univerzitetu, postoje dvojezične škole, hrvatsko-srpske. Takođe, iza te formulacije ne stojim samo ja nego stoji Nacionalni prosvetni savet. Oni su tu formulaciju doneli, odobrili, izglasali posle diskusije i ne postoji ništa sporno ni oko toga — ističe profesor dr Klikovac.
Član Nacionalnog prosvetnog saveta, profesor dr Ljubomir Popović, nije želelo da ulazi u raspravu po ovom pitanju, ali je, takođe, istakao da je važno praviti razliku između narodnog i književnog jezika.

— Za razliku od narodnog, književni jezik je nešto što može da se proglasi, on je stvar i jezičke politike. Mislim da je u ovom udžbeniku sve to dobro objašnjeno i da je on sa stručne strane vrlo dobro urađen, kao i da je data jedna uravnotežena slika po pitanju jezika. Obuhvaćeno je na više mesta i stanje posle raspada SFRJ, objašnjava se i šta su to jezici nacionalnih manjina, a uvažavaju se i dokumenti naše vlade koji prepoznaju srpski, hrvatski i bošnjački — rekao je profesor dr Popović.


Jelena Čalija
objavljeno: 14.09.2010.

http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Povratak-srpskohrvatskog-u-udzbenike.lt.html
Sačuvana
Angelina
Administrator
Full Member
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 151



« Odgovor #1 poslato: Decembar 28, 2010, 11:14:16 pm »

*
REAGOVANJE


KO NEĆE SRPSKI: PISAC UDŽBENIKA ILI NACIONALNI PROSVETNI SAVET

U "Politici" od 18. septembra objavljen je, kao odgovor Duške Klikovac na kritike upotrebe termina srpskohrvatski za srpski jezik, tekst "Srpski je i naš narodni jezik". U tome tekstu sve je sporno, da ne kažemo netačno, pa i naslov. Naime, kao narodni srpski je samo srpski jezik. Jer, još je Vuk Karadžić utvrdio da Srbi nemaju drugoga jezika sem sropskoga i da je sav srpski jezik štokavski. S njim se u tome svi — očito sem D. Klikovac — slažu. Svi Srbi jesu i danas štokavci, a Vuk je tvrdio i da su svi štokavci Srbi. Zato je više nego čudno da autorka udžbenika za osmi razred ustvrdi da je da bi "objasnila pojam štokavskog, morala da uvede i pojam srpskohrvatski", jer iz njega su "izrasli srpski, hrvatski i bošnjački". Valjda samo D. Klikovac može objasniti kako je nešto što je vremenski prethodilo (tj. srpski jezik) nastalo do nečega što je vremenski sledilo (tj. srpskohrvatskog jezika), a posebno kako je nešto što je nesporna činjenica (srpski jezik) moglo nastati od "lingvističkog konstrukta" (srpskohrvatskog jezika)!

Osim toga hrvatski i bosanski/bošnjački nisu niti mogu biti ravnopravni srpskom jeziku, jer su oni samo varijante srpskog jezika "koje njihovi korisnici tako zovu" (I. Klajn). Još čudnije je da autorka smatra da "objašnjenje da li su hrvatski, bošnjački i srpski isti jezik" ne treba davati zato što je to, za nju, "političko pitanje". A svako ko išta iz (socio)lingvistike čita, zna (što potvrđuje i vrlo informativna knjiga S. Kordić "Jezik i nacionalizam") da je pitanje identiteta jezika isključivo lingvističko pitanje.

Autorkin problem je očito u tome što ona o tome zna samo sa predavanja iz Istorije srpskog književnog jezika na osnovnim studijama, i što smatra da je to što je tamo naučila konačna i jedina naučna istina.

Najveći je problem, međutim, što autorka smatra da je Nacionalni prosvetni savet taj koji može da diktira lingvističke "istine". Je li, zaista, Nacionalni prosvetni savet utvrdio da srpski jezik nije sa makedonskim, bugarskim i slovenačkim član grupe jeužnoslovenskih jezika, nego da je to srpskohrvatski jezik?

Ako je to tačno, Nacionalni prosvetni savet nadredio se Ustavu Srbije, u kome je jezik Srba imenovan srpskim. Očito je nužno da Ustavni sud odgovori na pitanje ima li Nacionaloni prosvetni savet takve ingerencije. Onda će i učenici znati da je srpski, a ne srpskohrvatski, ravnopravan član grupe južnoslovenskih jezika, a onda će i pisci udžbenika morati poštovati odredbe Ustava. A ne kao sada — zajedno sa Nacionalnim prosvetnim savetom — tako lako zaobilaziti, da ne kažemo kršiti, odredbe Ustava Srbije.


Prof. dr Miloš Kovačević
Doc. dr Mihailo Šćepanović

objavljeno: 20/09/2010.

http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Ko-nece-srpski-pisac-udzbenika-ili-Nacionalni-prosvetni-savet.lt.html
Sačuvana
Stranice: [1]   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na: