Mila Milosavljević — Srpski jezik i njegovi surogati
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Vuk i jezik « SRPSKI JEZIK I SRPSKI JEZICI « Intervjui « Mila Milosavljević — Srpski jezik i njegovi surogati
Stranice: [1]   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Mila Milosavljević — Srpski jezik i njegovi surogati  (Pročitano 2302 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Angelina
Administrator
Full Member
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 151



« poslato: Decembar 28, 2010, 08:02:44 pm »

*
Glas istražuje: Srpski jezik i njegovi surogati — govori lingvista, prof. dr Drago Ćupić


CRNOGORSKI JEZIK NE POSTOJI!

Razdvajanjem Crne Gore od Srbije i vlasti u Crnoj Gori su shvatile da će im jezik koji se zove kao i nedavno proglašena crnogorska nacija ostati samo slovo na papiru. Crnogorska nacija je nova tvorevina prvenstveno Kominterne i Komunističke partije u Evropi sa ciljem da se narod u Crnoj Gori odvoji od "sebe", to jest od svog srpskog roda — za Glas javnosti tvrdi Prof. dr Drago Ćupić, dugogodišnji direktor Instituta za srpski jezik i književnost. Iza ovog stručnjaka stoji obimna bibliografija i pola veka pregalaštva na polju srpskog jezika.

Godinama je ispitivao problematiku u savremenom srpskom jeziku, posebno u oblasti jezičke norme i jezičke kulture. Rođen u Zagaraču, kod Danilovgrada, u Crnoj Gori, naš sagovornik najpre progovara o crnogorskom jeziku kao najnovijem surogatu srpskog jezika.

O "crnogorskom jeziku" mogu da govorim samo ako ga stavljate pod navodnike, jer taj jezik ne postoji. Razdvajanjem Crne Gore od Srbije i vlasti u Crnoj Gori su shvatile da će im jezik koji se zove kao njihova država i nedavno proglašena crnogorska nacija (što bi rekao Matija, mlađa i od njega), ostati samo slovo na papiru, a i oni sami sumnjaju u to što govore. Da se razumemo, Crna Gora je stara evropska država i njeno postojanje niko ne dovodi u pitanje niti ima pravo na to.

Međutim, crnogorska nacija je nova tvorevina prvenstveno Kominterne i Komunističke partije u Evropi sa ciljem da se narod u Crnoj Gori odvoji od "sebe", to jest od svog srpskog roda. Nisu samo komunističke vlasti išle na razaranje takozvanog velikosrpstva, nego su začeci toga u drugoj polovini devetnaestog veka, u germanskom gledanju na Srbe i srpstvo kao na smetnju, te Srbe i pravoslavlje kao prepreku za njihovo prodiranje na Istok.

Podsetiću na Bizmarka, koji je kada je umirao rukom pokazao na Istok i izgovorio: "Tamo je Srbija". (Što nije istina; prim. ur.)

Svi napori koji se u Crnoj Gori čine da se dokaže nacionalna i jezička samostalnost u suštini su prihvatanje zapadnih htenja da se omalovaži, smanji i uništi srpski rod.

Kada se crnogorski jezik, zapravo, prvi put spominje?

Takozvani crnogorski jezik se počeo pominjati negde oko Maspoka u Hrvatskoj sedamdesetih godina prošlog veka, ali tu nijedan ozbiljan lingvista ni na jednom prostoru zajedničkog jezika Srba i Hrvata niti je pominjao niti tvrdio. Pojavio se neobičan srednjoškolski profesor književnosti u Zemunu koji je početkom sedamdesetih godina počeo da govori o "crnogorskom jeziku". Taj profesor je bio pokojni Vojislav P. Nikčević, a njemu je bila bliska ideja "Deklaracija o hrvatskom književnom jeziku" iz marta 1967. godine, kada se u Hrvatskoj slobodnije počinju negirati rezultati napora Srba i Hrvata koji su dali takozvani "Novosadski dogovor"1954. i zajednički pravopis (srpsko-hrvatskog i hrvatsko-srpskog jezika).

Kako sa naučne tačke gledišta vidite polazište, osnov za koji se vezuju oni što utvrđuju crnogorski jezik?

Za imenovanje "crnogorskog jezika", zvaničnici u Crnoj Gori su našli osnov ne u nauci, ne kod Srba, kod Hrvata, već kod Bošnjaka u Federaciji BiH. Zapravo, desilo se i sa "crnogorskim" i sa "bošnjačkim" jezikom isto. Ni jedan ni drugi niti su postojali, niti su se pominjali pre formiranja ove dve samostalne države krajem dvadesetog i početkom dvadeset prvog veka. Crnogorci su kopirali muslimane u Bosni kada je u pitanju imenovanje jezika, što nema primera u svetskoj lingvističkoj nauci i društvenim oblastima uopšte i kulturi u celini. Velikim narodima ne smetaju imena jezika malih naroda. Amerikancima ne smeta engleski jezik, Australijancima takođe. Velikom Brazilu ne smeta portugalski jezik. Mali žele da se pokažu velikima, pa od sebe katkad prave cirkusante.

Na račun novih jezičkih tvorevina ispredaju se vicevi, često i poruge. Suština je da je smeh koji usledi posle tih viceva uglavnom gorak?

Mnogi Hrvati danas na račun nove jezičke tvorevine sami prave viceve. Kad slušate njihov dnevnik, vidite da je to manje-više rečnik koji se može čuti i kod nas. U Hrvatskoj je splasnula euforija novohrvatskog govora. Nemate tamo ono što smo mi očekivali. Čiste oni svoj jezik. Ostali su, čini mi se, samo vicevi.

U kojoj meri će uvođenje crnogorskog jezika kao službenog produbiti jaz na relaciji Srbija — Crna Gora?

U Crnoj Gori vlasti nastoje da uz pomoć jezika utvrde nacionalnu postojanost. Crna Gora je imala državu oduvek. Zna se za nju, ali je to uvek bila srpska država. Kao što je ovamo bila Raška, tamo je bila Crna Gora. Nemanja je rođen u Crnoj Gori. Postoje naznake da je i Sveti Sava rođen u Đevič gradu, mada o tome nema mnogo podataka. Kada su formirali državu, Crnogorci su regulacijom ustava u Crnoj Gori kao službeni jezik uspostavili "crnogorski". U tom istom ustavu piše da su u službenoj upotrebi srpski, albanski, bošnjački. Taj crnogorski jezik se nikad u Crnoj Gori nije pojavljivao niti je imao svoje ime ni u narodu ni u literaturi. Isto su pokušali Italijani tokom Drugog svetskog rata, tako što su navodili učenike podgoričke gimnazije. To niko nije prihvatio, jer nije bilo države Sekule Drljevića, koju je sa separatistima formirao na Cetinju 12. jula 1941. godine, na Petrovdan.

Šta je sa srpskim jezikom?

Stvaranjem više jezika napadnuta je struktura srpskog jezika, to jest njegova suština. Ne mogu se stvarati novi jezici bez izmene jezičke strukture napadnutog jezika, bez izmene morfologije, bez izmene sintakse i nadasve bez izmene fonetizma jezika, uključujući i akcenat, jer akcenat pripada fonetizmu. Pri prvim razgovorima kod pristalica "crnogorskog jezika" polazilo se od postojanja nekih glasova kojih nema u srpskom jeziku, naglašavamo da u crnogorskom jeziku postoje tri glasa koji su karakteristični upravo za ovaj jezik. To su šj, zj i dz. (primer je šjekira umesto sekira ili sjekira). Kada su videli, odnosno saznali da te glasove imaju svi govori srpskog jezika i jekavskog izgovora (dakle u Republici Srpskoj, BiH, Hrvatskoj...), oni su se izmakli, odustali od tih glasova kao "naučnih" argumenata za poseban jezik. I onda su argumente počeli da traže na drugoj strani, recimo u leksici, u rečniku. Bosanci su u istoj poziciji kao Crnogorci. Bosanci teže da svoj jezik nazovu bosanskim, a ne bošnjačkim, jer on obuhvata i Hrvate, muslimane i Srbe.

Ne spominjete hrvatski, da budem preciznija, novohrvatski jezik. Zašto?

Pitate me zašto ne napadam hrvatski. Srbi su svoj jezik uvek zvali srpski. On je bio za sve srpski čak i kad se govorilo o srpskohrvatskom. U Hrvatskoj je opet to bio hrvatski. To što su u devetnaestom veku Hrvati uzeli model Vukovog jezika nije im smetalo da ga zadrže tako kako su ga do tada zvali.

Zašto su Hrvati uzeli model Vukovog jezika?

U Hrvatskoj je postojala mešavina jezika, čakavskog, kajkavskog... Ljudevit Gaj i Štrosmajer, politički prvaci, vrsni intelektualci su nastojali da se uvedu promene vezane za štokavsku osnovu kako bi lakše mogli da idu ka uniji, unijaćenju, to jest da bi mogli da formiraju nacionalni korpus na bazi tog jezika, a uz planirani prozelitizam (nadiranje katoličanstva na Istok). Napomenuo bih da u tim njihovim planovima, a Katolička crkva planira na vekove unapred, nije isključeno da se može doći i do Crnog mora, jer i Bugari su štokavci. Ti veliki državni i crkveni planovi dokaz su da se pomoću jezika stvaraju nacije, pa i države. Crna Gora hoće baš tako da ojača. Palmir Toljati i Bela Hun su tražili od Staljina da se razbije Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Oni nisu bili internacionalisti kako se smatralo. Beli Hunu je smetala jaka država na jugu, a Toljatiju je kao Italijanu takođe smetalo isto.


Mila Milosavljević,
Glas javnosti
Sačuvana
Stranice: [1]   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na: