Naslov: Složena rečenica — vrste rečenica u složenoj Poruka od: Angelina Jun 04, 2012, 12:02:47 am **
SLOŽENA REČENICA — VRSTE REČENICA U SLOŽENOJ I) NEZAVISNE REČENICE 1. Sastavne: — Ušao je u sobu, otvorio prozor i zagledao se u predeo obasjan suncem. — Bio je u biblioteci pa je našao željenu knjigu. Veznici: i, pa, te, ni, niti. 2. Suprotne. — Legao je, ali nije dugo mogao zaspati. — Nije poslušao majku, nego je otišao bez dozvole. — Nismo još ni počeli razgovor, a on je stigao. Veznici: a, ali, nego, već, dok 3. Rastavne: — Ili grmi il' se zemlja trese, il' udara more o bregove. — Ili uzmi, ili ostavi. — Volja ti je uzeti, volja ostaviti. Veznici: ili, volja, bilo. 4. Isključne: — Svi su došli, samo on nije stigao. — Kod njega sam našao potrebne knjige, jedino nije imao roman "Na Drini ćuprija". — Nije u poslednje vreme izlazio u šetnju, osim što bi ponekad sedeo u bašti. Veznici: samo, sem, osim, jedino, tek, već, samo što, tek što, jedino što. 5. Zaključne: — Oblačno je, sigurno će kiša. — Dobro sam uradio posao, očekujem najbolje. — Sve sam spremio za put, znači putujem. Vezničke reči: sigurno, dakle, znači, prema tome, verovat tno, nesumnjivo, zato , stoga. II) ZAVISNE REČENICE 1. Vremenske rečenice: — Kad je ustao, bilo je već svanulo. — Legao je da se odmori pošto se prethodno okupao. — Dok sam se penjao na vrh, razmišljao sam o lepotama ovog kraja. — Potražio sam knjigu čim sam stigao u biblioteku. Veznici: dok, kad, čim, pošto, tek, kako. 2. Namerne rečenice — Idem u grad da se vidim sa mojim prijateljem. — Ostavio sam mu poruku kako bi me našao. — Viknuo je glasno ne bi li se čulo. Veznici: da, kako, neka, da bi, ne bi li, kako bi. 3. Uzročne rečenice: — Zemlja je vlažna jer je kiša dugo padala. — Leđa su mu bila crvena pošto se previše izlagao suncu. — Nije stigao na vreme zato što su mu se kola pokvarila. Veznici: jer, pošto, što, zato što, budući da. 4. Posledične rečenice — Kiša je dugo padala, te je zemlja vlažna. — Kola su mu se pokvarila, te nije stigao na vreme. — Osmehnuo se diskretno da se to jedva moglo primetiti. Veznici: da, te. 5. Odnosne rečenice: — Vrane preleću preko kukuruza, koji su se počeli zrnati. — Na vreme je svršavao sve zadatke, što se i očekivalo. — Nosio je šešir kakav se retko viđao. Veznici: koji, čiji, kakav, što, koliki, ko, gde. 6. Načinske (poredbene) rečenice: — Uradiću to kako ste mi rekli. — Napisao je taj zadatak kako (kao što) je i zamislio. — Bolje ti je izgubiti glavu / nego svoju ogrešiti dušu. — Nije stigao ni da pogleda knjigu, a kamoli da je pročita. Veznici: (a) za izražavanje jednakosti: kao, kao što, (b) za izražavanje nejednakosti: nego, nego što, no. (v) za izražavanje izuzetne nejednakosti: kamoli, a kamoli. 7. Mesne rečenice: — Bili smo na izletu, gde smo sreli mnoge prijatelje. — Kuda smo god prolazili, nailazili smo na tragove životinja. — Izašli smo na proplanak, odakle se video ceo grad. Veznici: gde, kuda, odakle, dokle. 8. Uslovne (pogodbene) rečenice: — Ako budete brzo išli, stići ćete na vreme. — Stići ćete na vreme ako budete brzo išli. — Možda smo mogli da ga posetimo da smo o tome ranije razmišljali. — Kad mi ne možeš pomoći, nemoj mi odmagati. Veznici: ako, da, kad. 9. Dopusne rečenice: — Stigao je na vreme mada je kasno pošao. — Iako mu se nije išlo, otišao je na utakmicu. — Čekao ju je premda je već izgubio svaku nadu. Veznici: iako, mada, premda, makar, ako i, da, ma. 10. Izrične (iskazne) rečenice: — Mislio je da će stići. — Rečeno mu je kako da postupi. — Razmišljao je šta da uradi. — Osećao je da ne može dalje. Veznici: da, kako, što, šta. 11. Neupravni (indirektni) govor: (posebna vrsta izričnih — iskaznih rečenica) — Rekao mi je da će sutra doći. — Zamolila me je da joj kupim knjigu. — Govorili su kako ništa nisu čuli. Veznici: da, kako. 12. Upravni (direktni) govor: — Rekao mi je: "Sutra ću doći.". — Zamolila me je: "Kupi mi knjigu!". — Govorili su: ".Ništa nismo čuli.". Mr Milovan Rapajić ČITANKA |