Angelina
|
 |
« Odgovor #2 poslato: Novembar 01, 2012, 04:25:08 am » |
|
** OVČARSKO-KABLARSKI MANASTIRI SVETA GORA U SRBIJI Nedaleko od Čačka, u klisuri Zapadne Morave, između planina Ovčar i Kablar, ugnezdilo se deset manastira. I to ravnopravno, pet na desnoj i pet na levoj obali reke. Na desnoj se nalaze: Vavedenje, Vaznesenje, Preobraženje, Sretenje i Sveta Trojica, a na levoj: Blagoveštenje, Ilinje, Jovanje, Uspenje i Nikolje. Tu su, još, i dva sveta mesta: Savine vode i pećina zbeg Kađenica. Oni već skoro dva veka privlače pažnju istraživača, vernika i mnoštva radoznalaca. Zbog kompaktnosti, ali i značajnih umetničkih, kulturnih i istorijskih vrednosti, te lepote prirode koja ih okružuje, narod ih počesto zove "Srpska Sveta gora". Manastiri su nastali kao deo velike kulturne obnove srednjovekovne Srbije u doba turske vlasti, kad su ovde stigli monasi isihasti, veliki kosmopolitski pokret Istočne Evrope i Mediterana krajem 14. i početkom 15. veka. Najstariji pisani podaci o ovdašnjim bogomoljama govore o intenzivnoj prepisivačkoj školi u 16. stoleću, a Vuk Karadžić, sredinom 19. veka, piše da su dva manastira (Blagoveštenje i Jovanje) imala "kulu za pisanje knjiga". Zbog njihove nepristupačnosti, u vrletima Ovčara i Kablara, većina njih uspevala je da u vreme turske vladavine očuva tračak srpske pismenosti. Najznačajniji manastiri — Blagoveštenje, Nikolje, Sretenje i Sv. Trojica stručno su konzervirani i zaštićeni kao spomenici kulture od velikog značaja za istoriju i kulturu Srbije. Po mnogima, najlepši hram u ovoj klisuri i jedno od najlepših graditeljskih ostvarenja s kraja 16. veka Srpske pravoslavne crkve jeste crkva manastira Sveta Trojica, s primetnim uticajima raške graditeljske škole i u portalima i u plastičnoj obradi prozora na kubetu ovog jednobrodog zdanja. Pridevak najstarijeg, koji se pominje još 1489. godine, pripada Nikolju za koji se, po predanju, veruje da su ga podigli svetogorski kaluđeri koji su se povukli ispred Katalona ili posle Maričke bitke (1381). Sretenje se nalazi na najvećoj nadmorskoj visini (600 m), a Preobraženje je, zbog izgradnje pruge, prešlo, obnovljeno, s leve na desnu obalu Zapadne Morave. Zanimljivo je, još, da je u njemu život organizovan po pravilima monaškog života na Svetoj gori: nema ni parohiju ni imovinu, uloga mu je isključivo misionarska. Za obnovu većine postradalih svetinja najzaslužniji je, između dve svetske vojne, bio episkop Nikolaj Velimirović, potonji svetac. Posebnost je crkva zbeg Kađenica koja je ime dobila po događaju iz Hadži-Prodanove bune, 1814. godine. U pećinu se sakrio narod izbegao iz okolnih sela, ali su ih Turci otkrili, na ulaz natrpali slamu i granje, sve to zapalili i narod pogušili. Godine 1940. preostale kosti su spaljene i sahranjene u istoj pećini, u dva sarkofaga koji se danas nalaze u oltarskoj apsidi crkve. Sada je prilaz pećini uređen a glavna dvorana, s naznakom pećinskog nakita, istovremeno je i sakralno-spomenički prostor. Manastiri su otvoreni za sve ljude dobre volje."100 dobrih razloga da posetite Srbiju" | Turistička organizacija Srbije Za izdavača Mišo Vujović, direktor i glavni urednik | "Princip Bonart Pres" Tekstovi: Petar Milatović i arhiva "Princip Bonart Pres"
|