Angelina
|
 |
« Odgovor #1 poslato: Februar 16, 2012, 01:19:33 am » |
|
* O SRPSKOJRepublika Srpska je proglašena 09. januara 1992. godine, a entitetom Bosne i Hercegovine verifikovana Dejtonskim mirovnim sporazumom 21.11.1995. godine. Republika Srpska graniči sa Srbijom, Crnom Gorom i Republikom Hrvatskom i entitetom Federacijom Bosne i Hercegovine. Ukupna dužina granice Republike Srpske iznosi oko 2170 kilometara, od čega se 1080 kilometara odnosi na razgraničenje sa Federacijom Bosne i Hercegovine. Ako bi teritorija Republike Srpske, sa površinom koju ima, bila u obliku kruga, ukupna dužina njenih granica bi onda iznosila svega 561 kilometara. Teritorija Republike Srpske se nalazi izmđju 42° 33' i 45° 16' sjeverne geografske širine, te 16° 11 ' i 19° 37' istočne geografske dužine. Zahvata sjeverni i istočni dio geoprostora Bosne i Harcegovine.Arheološki nalazi pokazuju da su područja na kojima se danas nalazi Republika Srpska (BiH) bila naseljena u paleolitu (oko 60,000 g. stare ere). Nakon toga ovi prostori se odlikuju visokim kulturnim razvojem što potvrđuje postojanje neolitskih naselja. Rimljani su ove krajeve osvojili u prvom vijeku naše ere, dijeleći teritoriju na Dalmaciju i Panoniju. Nakon njihovog osvajanja počinje intenzivna romanizacija domaćeg stanovništva. Rimljani su gradili ceste, povezujući ih sa glavnim putevima, razvijali vojne centre, uveli latinski jezik i širili rimsku kulturu i religiju. Najpoznatija cesta iz Rimskog perioda je Put soli. U periodima Velike seobe naroda ovi krajevi su bili pod dominacijom Istočnih Gota, a već krajem VI vijeka u ove krajeve prodiru avaro-slovenske grupe te u VII i VIII vijeku dolazi do konačnog naseljavanja Slovena koji počinju formirati prve državne organizacije. Gradili su naselja sa zaštitnim rovovima i bedemima. O periodu naseljavanja Slovena na ovim prostorima, svjedoče ostaci ranoslovenskih naselja. U periodu srednjeg vijeka za ove prostore se vezuje nastanak pravoslavnih manastira te veliki broj utvrđenih gradova. Važnu građu za izučavanje srednjovjekovne kulture na prostoru današnje Republike Srpske predstavljaju nadgrobni spomenici — stećci, a čija je koncentracija najveća u južnim krajevima naše Republike. Islamska umjetnost u periodu okupacije Otomanskog carstva u XV vijeku, donosi na ove prostore novi vid kulture i graditeljstva. Iz perioda turske vladavine na ovim prostorima sačuvano je i nekoliko vrijednih dijela mostogradnje kao što su: monumentalni i velelepni mostovi. Za islamsku umjetnost posebno vežemo i umjetničko zanatstvo kaligrafa, majstora filigrana, knjigovezaca, zlatara i kujundžija. Za vrijeme Otomanskog carstva, a tokom XVIII i u prvoj polovini XIX vijeka stvaralačka aktivnost je bila oslabljena. Međutim značajna je pojava velikog broja crkava brvnara, skromnih dimenzija ali skladnih proporcija, koje su bile koncentrisane u šumovitim predjelima, današnjeg sjeverozapadnog dijela Republike Srpske. Nakon I svjetskog rata, na ovim prostorima oformljavaju se gradska jezgra. Nezaobilazan dio kulturno-istorijskog nasljeđa nakon II svjetskog rata svakako predstavljaju spomen-kompleksi posvećeni borcima i narodima naših krajeva. PUT SOLI Odmah nakon potpunog osvajanja ovih prostora, Rimljani su otpočeli izgradnju razgranate putne mreže. Ceste su bile široke 5-6 metara i imale su čvrstu podlogu, predzide, usjeke, popuste, ivičnjake, obezbjeđenje na krivinama i miljokaze sa numeričkim oznakama udaljenosti od polazišta, pa i o vremenu izgradnje saobraćajnice. Prvobitno, ovakve popločane ceste služile su za vojne potrebe, ali su vremenom dobijale sve veći civilni značaj.
Najpoznatija rimska saobraćajnica u našim krajevima nazvana je "PUT SOLI". Bila je duga oko 167 milja i vodila je od Salone (kod današnjeg Splita), preko Glamoča, Mliništa, Podrašničkog polja, Šljivna, Banje Luke (Castra), Trna (Ad Ladios), Mahovljana (Ad Ladios), pa do Gradiške (Servitium) na Savi. Saobraćajnica je spajala provincije Dalmaciju (kojoj je pripadala i Banja Luka) i obližnju Panoniju na sjeveru, a tim putem često je prevožena so, vađena u Jadranskom moru, po čemu je put i dobio ime. STEĆCI Jedna od karakteristika srednjovjekovne Bosne su originalni nadgrobni kameni spomenici, poznati pod imenom stećci. Uistinu, njih ima i u zapadnoj Srbiji, Dalmaciji i Crnoj Gori, ali su najrasprostranjeniji, pa i najljepši oni u Hercegovini. Nastali su od XII do XV vijeka, a od 5.000 ih je ukrašeno povijenom lozicom, rozetama, polumjesecima, krstovima, štitovima, mačevima, lukovima i strijelama, te ljudskim i životinjskim figurama, scenama lova i slično. Na ovim stećcima pronađeno je i nekoliko stotina natpisa pisano starom ćirilicom.Turistička organizacija Republike Srpske
|