Angelina
|
 |
« poslato: Jul 07, 2011, 09:29:48 pm » |
|
**
STANA MILANOVIĆ (Šabac, 1867 — Šabac, 19.08.1891)
O životu velike dobrotvorke Stane Milanović, da li zbog našeg nemara i nebrige, ili zato što je živela jako kratko, sačuvano je veoma malo podataka. Iz natpisa na dopadljivom spomeniku na Donjošorskom groblju u Šapcu saznajemo da je rođena 1867. godine, da je bila kći trgovca ovdašnjeg Ostoje Filipovića i da je bila udata za šabačkog trgovca Mijata Milanovića. Imala je "jedinog brata", Stanka Ostojića, koji je očito uzeo prezime po očevom imenu i koji je, kao i Stana, umro veoma mlad.
Ova "prosta žena" je, testamentom sastavljenim 14. juna 1891. godine, svoju pokretnu i nepokretnu imovinu u Šapcu i mačvanskom selu Belotiću, zaveštala "na više vaspitanje i školovanje ženskog podmlatka". Stanin testament glasi:
"Znajući da svaki, ko se rodi, mora umreti, i želeći da moje imanje posle moje smrti upotrebi se na dobrotvorne celji, što je i želja mog jedinog brata Stanka Ostojića biv. trg. bila, od koga sam to imanje i nasledila, ja hoću da učinim poslednju naredbu o upotrebi toga imanja moga, pa prizvavši potrebne svedoke i pisca testamenta, ovde izjavljujem i zapisujem da je moja poslednja volja, da posle moje smrti imanje ovako upotrebi se kao što ću ovde zapisati.
Ja imam kuću i plac u Šapcu do Stane Ostojićke, Sime Trojanovića i ulice, magacin u Šapcu kraj Save i zemlju u Belotiću, koju je moj brat kupio kao imanje braće Gligorića, i dve hiljade dukata, koje je moj brat mome mužu dao u radnju, kao i četiri stotine dukata, koje je moj brat dao mome mužu za miraz.
Sve to imanje, osim ranije prodatih zemalja Josifoviću, hoću da do svoje smrti uživa moj muž Mijat, a čim ja i moj muž umremo, hoću da to imanje upotrebi se na zidanje jedne Više ženske škole u Šapcu, koja će imati natpis: Zadužbina Stanka Ostojića iz Šapca i njegove sestre Stane, supruge Mijata Milanovića, trgovca iz Šapca".
Ubrzo po sastavljanju testamenta, 19. avgusta 1891. godine, umrla je ova plemenita žena u svojoj 25. godini. Prema podacima iz napisa u lokalnoj štampi, celo imanje koje je Stana zaveštala kao zadužbinu procenjeno je na 100.000 dinara.
Na zahtev mnogobrojnih Šapčana, Ministarstvo prosvete Kraljevine Srbije odlučilo je da od školske 1904/1905. godine u ovom gradu počne sa radom Viša ženska škola. Prema dogovoru sa Ministarstvom, Opština je bila dužna da obezbedi odgovarajući prostor, pa je doneta odluka da se Milanovića kuća u ulicu Kralja Aleksandra preuredi i osposobi za školske potrebe. Na dan 19. avgusta 1905. godine svečano su otvorene nove prostorije, a na čeonoj fasadi se pojavila mermerna ploča sa natpisom: Srpska kraljevska Viša ženska škola. Zadužbina Stanka Ostojića i njegove sestre Stane, supruge Mijata Milanovića iz Šapca. Iako su prostorije bile neuslovne, Škola je ovde radila do Prvog svetskog rata.
U toku rata, dobar deo imovine iz Fonda Stane Milanović je uništen: magacin na Savi i kuća u ulici Kralja Aleksandra, u kojoj je bila Viša ženska škola, bili su srušeni. Predratna gotovinska sredstva su i dalje čuvana u ovdašnjim novčanim zavodima. Brigu o imovini preuzeli su starateljski organi. Zemlju u mačvanskom selu Belotiću Uprava Fonda je dala pod zakup Stepanu Smiljaniću, po ceni od 45.500 dinara godišnje zakupnine.
Na kraju 1923. godine imovina Fonda je iznosila 86.632 dinara i 188.924 dinara od bonova ratne štete.
Podrinska učiteljska škola u Šapcu počela je sa radom 1925. godine. Za relativno kratko vreme broj učenika se znatno povećao, uz napomenu da ih je najviše bilo sa šireg šabačkog područja. Usledio je Zakon o učiteljskim školama 1929. godine koji je, pored ostalog, predviđao i obavezu da se one, u roku od pet godina, urede internatski.
Izlazeći u susret zakonskim obavezama, Podrinska učiteljska škola se, 22. novembra 1932. godine, obratila Upravi Fonda Stane Milanović:
"... Naša škola nema internata, a vreme zakonom predviđeno je na izmaku... to mi je čast zamoliti Upravu Fonda da novcem (kojim raspolaže) podigne internat za ovu školu, pošto je za to i namenjen".
Posle tri dana, Upravi Fonda se obratio i predsednik Šabačke opštine:
"Da bi se uspelo da Učiteljska škola ostane i dalje u Šapcu... potrebno je naći mogućnosti da se ostvari internat uz školu. Opština bi mogla za tu celj dati potrebno zemljište za gradnju... Taj Fond raspolaže gotovinom koja je namenjena ostvarenju cilja iz testamenta... koji se... ne razlikuje od gornjeg cilja za podizanje internata..."
Upravni odbor Fonda Stane Milanović 1932. godine su činili: predsednik Dušan S. Konjević, direktor Gimnazije, i članovi: Mihailo Lj. Simić, upravitelj Šabačke osnovne škole, Janko Jovanović, predsednik Okružnog suda, Petar Grozdić, predsednik Šabačke opštine, i Marko Mitić, protojerej. Uprava je brzo reagovala i obratila se Zadužbinskom odeljenju Ministarstva prosvete, tražeći saglasnost za podizanje internata i obaveštavajući ga da Fond raspolaže gotovinom od 800.000 dinara, ne računajući nepokretno imanje.
Zadužbinsko odeljenje Ministarstva prosvete se saglasilo sa predlogom Upravnog odbora Fonda Stane Milanović. Plac za gradnju obezbedila je Opština, na nekadašnjem Topuzovića imanju, u neposrednoj blizini škole. Gradnja je počela krajem oktobra 1933, a zgrada je završena u leto naredne, 1934, godine. Međutim, zbog nedostatka sredstava za nabavku opreme i inventara, prvi učenici nisu bili primljeni u jesen 1934, kako je bilo najavljeno, nego tek u septembru 1935. godine.
Za zidanje Internata upotrebljena su gotovinska sredstva Fonda u iznosu od 800.000 dinara, a za nabavku opreme prodato je još 35 ari zemlje, po ceni od 400.000 dinara.
Novo dvospratno zdanje, sa uvučenim centralnim delom, imalo je u suterenu kuhinju, magacin namirnica, perionicu, peglernicu i prostor za uređaje centralnog grejanja. U visokom prizemlju nalazila se prostrana trpezarija, ambulanta, lekarska ordinacija, kancelarije uprave i magacini. Na prvom spratu bile su muške spavaonice i učionice, a na drugom, po istom rasporedu, devojačke.
Na zabatu centralnog dela zgrade i danas stoji natpis: Zadužbina Stane M. Milanović.
Svečanost povodom otvaranja Internata organizovana je u Podrinskoj učiteljskoj školi, 25. januara 1936. godine, uz prisustvo izaslanika ministra prosvete Malvine Gogić i brojnih gostiju. Posebno je istaknut "plemeniti gest poč. Stane M. Milanović, koja je, iako je bila nepismena, neškolovana, ipak bila svesna onih ideala kojima je težila naša nacija u prošlom veku..."
Danas je u ovoj zgradi smeštena Ekonomska škola. Zgrada je renovirana 1997. godine.
Branko Šašić | ZNAMENITI ŠAPČANI I PODRINCI | Štampa "Dragan Srnić" | Šabac, 1998.
|