*
PROTOJEREJ DR ŽARKO GAVRILOVIĆ(Drežnik, 10.04.1933 — 01.01.2016)Nekako s jeseni životnog doba, kada je "lisje" već počelo da vene, a tokovi života da usporavaju svoj hod, primio sam umoljenje od strane oca Žarka, da saberem štogod od plodova iz njegove njive života, pa da izdvojim ponešto od toga, što bi moglo biti od značaja i za njega ali i za nas.
"Pred očima mrak, a iz duše bije svetlost". Možda ova misao jednog mitronosnog episkopa izgovorena nedavno najbolje karakteriše ovo vreme, a i samog oca Žarka.
Jer kako veli učeni vladika, svako ko u sebi iole nosi svetlost bogopoznanja koja je svetu zasijala Rođenjem Hristovim,u svom svakodnevnom životu razgoni mrak koji lebdi nad nama, a zauzima veliki prostor i u nama.
Dakle,
PROFESOR BOGOSLOVIJE I BOGOSLOVSKOG FAKULTETA,
DOKTORANT OKSFORDA,
DOKTOR TEOLOGIJE,
DOKTOR FILOZOFIJE,
PROTOJEREJ
OTAC ŽARKO GAVRILOVIĆ
10. april 1933. — 1. januar 2016.
Rođen u Drežniku pored Užica, 10. aprila (28. marta 1933. godine) kao sedmo,od jedanaestoro dece, od oca Đorđa Gavrilovića i majke Slavke Lijeskić. Sa tri-ipo godine života majka mu umire.
Kao siroče,a i zbog detinstva koje je proveo u ratnom vihoru Drugog svetskog rata, a osobito, kako je sam govorio uspostave bezbožne komunističke vlasti nakon rata, pa kada se tome pridoda njegovo opredeljenje za svešteni poziv trnovita staza mu je bila kao predodređena...
Osnovnu školu je završio u rodnom Drežniku,a realnu Gimnaziju u Užicu,u kojoj je bio oslobođen mature kao odličan učenik. 1949/1950. Upisuje znamenitu Bogosloviju Sveti Sava u Beogradu u manastiru Rakovica, zbog čega njegovoj porodici političke vlasti prete progonom, oca i braću maltretiraju i prisiljavaju da zavedenog Žarka vrate kući, a brata mu progone na prinudni rad.
U trećem razredu Bogoslovije mobilišu ga državne vlasti i šalju na odsluženje vojnog roka. U vojsci je permanemtno saslušavan pod raznim optužbama, kao neprijatelj i špijun, uz svakodnevna obećanja da će biti svega oslobođen ako napusti Bogosloviju. I pored svega Žarko završava vojsku, a potom i Bogosloviju gde takođe biva oslobođen mature — Ispita zrelosti kao odličan učenik.
U septembru 1956. god. sa Dušankom stupa u brak, koji je posle brojnih peripetija, po njegovim rečima 1974. god. razveden. Možda je potrebno ovde opomenuti se samih reči oca Žarka, koji kaže da je uvidom u dosije UDBE koji je o njemu vođen uspeo da rekonstruiše celokupnu igru Države i UDBE u razbijanju njegovog braka.
21. septembra 1956. god. rukopoložen je u čin đakona u beogradskoj crkvi Ružica na Kalemegdanu, od strane vikara tadašnjeg srpskog Patrijarha Germana, episkopa Topličkog Dositeja Stojkovića, a za sveštenika sutradan 22. septembra iste godine u Kapeli Patrijaršije, od strane srpskog Patrijarha Germana Đorića.
U jesen 1956. god. upisao je Bogoslovski fakultet Srpske Pravoslavne Crkve u Beogradu, a završio 1961. god. i zajedno sa još jednom monahinjom dobio nagradu kao najbolji student.
Posle prakse u Užicu postavljen je za paroha u Šilopaju 1956. godine.
1957. godine premešten je u Cvetke kod Kraljeva, a 1970. godine u Beograd za paroha pri Hramu Pokrova Presvete Bogorodice na Crvenom Krstu, odakle se povukao da bi nastavio da se bavi naučnim radom.
Propale su mu dve stipendije Svetskog Saveta Crkava, jedna u Atini a druga u Londonu samo zato jer komunistički režim nije dozvoljavao da mu se izda pasoš.
Ovo je verovatno drugi razlog zbog kojeg će režim dobiti najvećeg protivnika i kritičara njegove retrogradne bezbožne ideologije.
Predlogom vladike Žičkog Vasilija i Svetog arhijerejskog Sinoda, a uz stipendiju Svetskog Saveta Crkava odlazi na postdiplomske doktorske studije na Oksford od 1967. do 1970. godine.
1974. god. na Oksfordu branio je Doktorat iz filozofije po pozivu Oksfordskog univerziteta na temu: "Bog, čovek i njihov međusobni odnos u filozofiji Božidara Kneževića".
Iako je rad dobio od strane mentora najlaskavija priznanja zvanično saopštenje mu nikad nije uručeno na dugom putu zakulisnih tajnih službi.
Paki i paki... kako kaže liturgijska molitva, otac Žarko po drugi put, sada brani Doktorat 1974. god. u Beogradu na Bogoslovskom fakultetu, sa temom "Religija u filozofiji Božidara Kneževića".
I opet i opet, treći put — Triput Bog pomaže, kako kaže narod, 1984. godine na Filozofskom fakultetu univerziteta u Beogradu brani Doktorat na temu "Pretpostavke za jednu filozofije religije u delu Božidara Kneževića".
I tada mentor trostrukom doktoru odaje priznanje "otac Žarko Gavrilović je Srbin koji danas najbolje poznaje lik i delo Božidara Kneževića". Ovo je moje skromno svedočanstvo sa toga događaja.
1980. godine je penzionisan, a Patrijarh German ga potom postavlja za paroha pri Hramu Svetog Save u Beogradu.
Tada okuplja grupu intelektualaca i monaha i pokreće buru u učmalom društvu Srpskom, tražeći pravo da se nastave, pre Drugog svetskog rata započeti radovi na izgradnji Hrama Svetog Save na Vračaru u Beogradu.
Raspadom komunističkog režima stvaraju se pretpostavke višestranačkog političkog života u Srbiji. U svim ovim poslovima aktivno učestvuje otac Žarko, kako na stvaranju političke klime tako i ma formiranju političara koji će kasnije postati vođe takozvane opozicije komunističkom sistemu. Na žalost i njegovu i narodnu razočaranje nije izostalo. Šinjeli su se menjali ali duh komunizma kojim su mnogi novoformirani političari bili zadojeni projavljivao se u njima s vremena na vreme, a sve po potrebama onih koji su bili njihovi glavni nalogodavci: razne obaveštajne službe, raznolike ideologije, vladine i paravladine, kako domaće tako i strane.
Tako se urušavala mogućnost političkog preporoda Otadžbine i naroda, a obistinila se šroročka misao Svetog Vladike Nikolaja, da padom komunizma jedino Srbi neće znati kojim putem treba ići dalje.
Zbog svega tog razočarenja osnivač je Srpske Svetosavske stranke. I kako je sam rekao da su ga izborom za predsednika "uvalili u živo blato politike".
U službi Bogu i svom rodu potrošio je petnaest godina a da je malo toga učinio, ili kako on sam kaže "skoro ništa". Ostali su međutim brojni govori, intervjui, članci, i najmanje petnaest knjiga.
1989. godine sprečio je prikazivanje bogohulne predstave o Svetom Savi Siniše Kovačevića u Jugoslovenskom Dramskom Pozorištu.
Organizator je brojnih protesta protiv dekadentnih parada perverznih osoba.
Naučni i književni rad oca Žarka Gavrilovića ocenjivaće pozvaniji, njegovo pisano nasleđe je obimno, biće potrebne generacije Teologa i filozofa da istraže i objave neobjavljene rukopise, koji čekaju svetlost dana.
Blagoslovom Svetog arhijerejskog Sinoda bio je urednik Enciklopedije Pravoslavlja, kao i Leksikona pravoslavnog Bukvara.
Brojne su knjige sa temama Bogoslovskog, filozofskog, političkog, nacionalnog i državnog pitanja.
Napisao je više od pedeset knjiga, još toliko je u rukopisima koje nisu izdate.
Autorska bibliografija knjige i separati Dr Dr Dr Žarka Gavrilovića broji oko 50 izdatih i približno 100 neizdatih naslova.
Članci po raznim časopisima u samo sakupljenim čine broj od preko 200, a od 2000. godine zbog zauzetosti nacionalnim radom prestao je da sakuplja bibliografske podatke.
Brojni su prikazi i recenzije na izdanja drugih autora.
Približno 200 naslova objavili su drugi autori o Dr Žarku Gavriloviću.
Nekoliko hiljada predavanja po raznim temama u svim gradovima Srbije, ali i u inostranstvu, a posebno u Bogoslovskim školama držao je otac Žarko. Postoji popis manjeg broja ovih predavanja koja su sačinjena po sećanju.
Takođe su znatni i mnogi prevodi, treba samo izdvojiti 19 psalama — Srpski Psalmi.
Polemička bibliografija možda je i najprepoznatljivija, jer, kako su to drugi nazvali otac Žarko je imao "veoma opak jezik".
Možda bi trebalo pomenuti samo jedan tekst u "Politici" 2001. godine (Ne) hrišćanska reč kojim je napadnuta aktivnost oca Žarka u protestu protiv Gej-parade.
Otac Žarko odgovara: Verujem da sam ja teolog.
A onda kao po dogovoru stampedo više od deset napada koji su samo čekali u zasedi da saspu otrivne strele na Crkvu i na oca Žarka. On mirno prima udarce, ali nikom ne ostaje dužan.
Uzvraća Politika: NE VERUJEM DA STE TEOLOG,
Žarko odgovara: NE VERUJEM DA STE HRIŠĆANIN.
NIN: POŽAR,
Žarko odgovara: PRVOSVEŠTENIK NOJE.
NIN: ABDIKACIJA UMA,
Žarko odgovara: KAMELEON U NOVINARSTVU.
Forum pisaca: ZAŠTO NEMA ZVANIČNOG SAOPŠTENJA,
Žarko odgovara: FORUM SLEPACA.
Glas javnosti: PROTIV SVAKOG NASILJA,
Žarko odgovara: PROTIV INSINUIRANJA.
Vreme: DA SAM JA NETKO,
I odgovor: ĐAVO U NOVINARSTVU.
Vreme: METLOM NA DŽIBERE,
I ogovor: DŽIBRA U METLI.
Blic: VAJMARSKA SRBIJA,
A odgovor: NASILJE I NOVINARI.
Reporter: CIGANJSKI FAŠIZAM,
I odgovor: PAS LAJE A VETAR NOSI.
Brojne su i druge polemike i rasprave na aktuelne teme i događaje.
Brojni su autori koji su govorili i pisali o delu oca Žarka.
Bio sam u prilici da se povremeno družim sa ocem Žarkom poslednjih trideset godina, i zato svedočim da su njegove i opore reči imale najdublju plemenitost. Sam mi se više puta u ispovednom tonu poveravao, kajem se govorio je, ponekad sam u žaru i preterivao, osobito mislim kada su moje kolege u pitanju.
Govorio je svakoj reči koju pišem ili izgovaram, trudim se da to bude strogo u duhu naučnog karaktera.
Brojni su plodovi u njivi oca Žarka Gavrilovića. Za njegovu njivu može se slobodno reći, onaj čuveni citat sa groba zemljaka mitropolita Josifa Cvijovića: "Orao sam i preoravao, kopao i prekopavao, Budi milostiv meni Gospode."
Jovan Blagojević, sveštenik |
vaseljenska.com