*
MONSTRUOZNI ZLOČINI... Kada je 1914. godine Austrougraska krenula u rat protiv Srbije, kolone zločinačke vojske prešle su preko Drine i Save, uverene da će za samo nekoliko dana baciti Srbiju na kolena. Tu vojsku su, poznato je, najvećim delom činili Hrvati, koji su posle poraza na Ceru, povlačeći se prema Drini i Kolubari, počinili nečuvena zverstva nada mirnim civilnim stanovništvom u selima i varošima Mačve i Podrinja. A to civilno stanovništvo predastavljali su stari, žene i deca. Narod na tim prostorima, više nego desetkovan, bio je žrtva ljudi koji su na razne načine pripremani za odiozan odnos prema svemu što je srpsko. Mada to hrvatski političari decenijama demantuju, te njihove demantije neopozivo demantuje zagrebačka štampa koja je prosto huškala svoje ljude — pripadnike austrougraske vojske, da nemilosrdno tamane Srbe. [...]
Decenijama su, medjutim, u ime "bratstva i jedinstva", prećutkivane sve strahote kroz koje je prolazilo stanovništvo onih mesta kroz koje su prolazili hrvatski delovi austrougarske vojske. O tome postoji niz dokumenata iz domaćih i stranih izvora kojima se nikako ne može da porekne autentičnost. Pored brojnih izjava stanovništa koje je bilo izloženo nečuvenim pljačkama, paljevinama i masakrima, govori veliki broj vojnih izveštaja koji neopozivo potvrdjuju postojanje zločina. Posebno su, pri tome, dragocena svedočanstva Švajcarca dr Arčibalda Rajsa, kriminologa, koji je na licu mesta, u Podrinju i Mačvi, prikupljao podatke o zločinima austrougraske vojske. Pored ličnog uvida i razgovora sa preživelim stanovništvom, on je obavio razgovore sa velikim brojem austrougraskih zarobljenika, medju kojima je bilo najviše Hrvata. Dr Rajs je pored istraživanja zločinstava počinjenih nad civilnim stanovništvom, sakupio i mnogo podataka o postupcima sa srpskim vojnicima koji su dopali u zarobljeništvo svojih neprijatelja. Prostor ne dozvoljava da se opišu svi zločini počinjeni nad spskim stanovništvom , zbog čega ćemo se ograničiti samo na nekoliko najupečatljivijih, koji ilustruju sveukupnu bestijalnost, odnosno nečuvena zločinačka iživljavanja Hrvata, pripadnika austrougarske vojske.
General Pavle Jurišić Šturm je prvi obavestio Vrhovnu komandu i svetsku javnost o zvesrtvima i pljačkama vojske koja je krenula u pohod na Srbiju. Drugog dana rata, naime, u Operativnom izveštaju broj 403 od 13. avgusta 1914. godine, izveštava pored ostalog o stanju u Šapcu: "Sve se patrole slažu u tome da je saobraćaj preko Save pomoću čamaca vrlo živ. Drži se, da prenose pljačku na njihovu obalu. Neke su kuće zapalili. Žene i dece teraju iz varoši, ne dajući im da šta od stvari ponesu. Iz Loznice javljaju da neprijatelj pali sela". Nedelju dana kasnije, 21. avgusta Komanda treće armije javlja iz Osečine: "1. Austrijska vojska počinila je u našim krajevima strahovita zverstva. Kod mehane Krivajica nalazi se jedna grupa od 19 osoba (ljudi, žena i dece) povezani jedno za drugo konopcem i potom poklani i užasno unakaženi... Svuda po selima nalaze se grupe pobijenih i unakaženih, većinom dece i žena; 2. Pored već nadjenih osakaćenih leševa, nadjena je još jedan grupa od 12 osoba vezanih, pobijenih i unakaženih žena i dece". Sutradan, 22. avgusta komandant Treće armije izveštava o zverstvima 13. (zagrebačkog) korpusa i 42. domobranske divizije: "...Na celom putu (Krupanj — Zvornik) kojim je marševala Moravska divizija II poziva, saznao sam o strahovitom zverstvu koje je na svom putu neprijateljska vojska počinila: deca i žene nisu ni malo štedjeni, no su ih ubijali ili zverski unakažene ostavljali..." [...]
Radisav Ristić
Deo teksta pod nazivom "Vek pogroma nad srbima" (I prvi deo) preuzet sa sajta:
Koreni