sledeća tema »

[Angelina]

*

POREKLO MELODIJE NARODNE PJESME "KAD JA POĐOH NA BEMBAŠU"


Jedan od sinonima za grad Sarajevo je svakako i stara sevdah pjesma "Kad ja pođoh na Bembašu". Sevdah ili narodna, ova pjesma je najprepoznatljiviji muzički simbol grada, po kome Sarajlije sami sebe sa ponosom identifikuju, ali i po kome ih i drugi prepoznaju. Riječi pjesme su nam poznate... onakve kakve priliče jednoj ljubavnoj pjesmi, istina o neostvarenoj ljubavi, iz jednog prohujalog vremena, ali sa porukom uvijek aktuelnom.





Ko je pisao riječi ove pjesme!? .... Ne zna se! Kao što se ne zna i većini narodnih — sevdah pjesama. Ko je osmislio melodiju — muziku!? ... Ni to se ne zna!

Međutim, mi sarajevski, bosanski, sefarski Jevreji imamo jedan od mogućih odgovora! A imamo i ishodište za tu mogućnost, jer nam naše prisustvo u gradu, još od 1565. godine (o čemu je sačuvan pisani dobument iz protokola-zapisnika sarajevsbog suda — sidžila) daje argument za mogući taj i takav odgovor.

Ako vas put navede u bilo koju sinagogu u vrijeme tri hodočasna jevrejska praznika Šavuot, Sukot i Pesah, prepoznaćete i vjerovatno iznenaditi se, da u dijelu molitve koja se čita i pjeva za te praznike, prepoznajete toliko karakterističnu i poznatu vam melodiju pjesme "Kad ja pođoh na Bembašu".





Roš Hodeš je polupraznik praznika Pesah i posljednja dva dana tog praznika. Dio molitve koji se čita i pjeva na hebrejsbom jeziku, a koji sačinjava pomenuti tekst, zove se "Seder Alel" (Oda Hvale) koja počinje hebrejsbim riječima "Odeha ki anitani...".

I pjeva se potpuno u melodiji koja je i melodija "Kad ja pođoh na Bembašu"! (slika 1.)




Slika 1. Dio teksta molitve Seder Alel (Oda Hvale) na hebrejskom i u prevodu na naš jezik


I to nije sve! Ova melodija se pojavljjuje i u dijelu molitve kod još dva jevrejska praznika; Purima i Hanube.

Kod sefardskih Jevreja pomenuta melodija se koristi i prilikom čitanja molitve za drugi dan Šabata (praznika Subote, koji počinje u petak izlaskom prve zvijezde) i čita se u subotu uveče, na ladino jeziku, jeziku kojim su govorili i govore Jevreji porijemom iz Spanije.

Ta molitva se zove Avdala. (slika 2.)

Zbog pjevnosti i melodičnosti pomenute molitve, kod sefardskih Jevreja se ustalila upotreba pomenute melodije i u svjetovnoj pjesmi, te je tako postala melodija jedne popularne ljubavne pjesme koja se pjeva na ladinu i nosi ime "Mi kerido, mi amado" (Moj voljeni, moja željo). (slika 3.)




Slika 2. Dio teksta molitve Avdala na ladinu i u prijevodu na naš jezik




Slika 3. Note i tekst na ladinu pjesme "Mi kerido, mi amado" i u prevodu na naš jezik





Nesumljivo je da je ova, među Jevrejima veoma popularna i često pjevana pjesma, sa pjevnom i romantičnom melodijom, mogla ostaviti traga na sredinu u bojoj su Jevreji iz Španije našli svoj novi dom, i da je vremenom mogla poslužiti anonimnom autoru za melodiju, među sarajlijama tako popularne pjesme..."Kad ja pođoh na Bembašu".




Autor teksta: Aron Albahari

[Angelina]

*

POREKLO MELODIJE NARODNE PESME "KAD JA POĐOH NA BEMBAŠU"


... Prisustvo Jevreja na Balkanu zabeleženo je još u prvoj polovini 9. veka. Prva veća naseljavanja bila su u 16. veku, kada je turski sultan Bajazit pozvao Jevreje, proterane ukazom Španskog kralja Ferđinanda II i kraljice Izabele, da se nasele na području Balkana, u tadašnjoj Turskoj.—

Vesna Aleksić

*

... O dolasku Židova u Bosnu mnogo se pisalo. Iz Španjolske su prognani 1492., iz Portgala dvije godine kasnije, a u Bosni se prvi put u dokumentima spominju 1566.—

Izgon iz Španjolske ostao je ključni događaj za prognane Židova. Poslije uništenja multikulturalnog karaktera Španjolske, koja jc uplovila izravno u inkviziciju, Židovi su se uputili u drugu multikulturalnu zemlju — Otomansko carstvo. Od 160 tisuća Zidova protjeranih iz Španjolske, njih 20-ak tisuća umrlo je na putu, a 90 tisuća nastanilo se u Otomanskom carstvu.

Bosna nije bila njihovo odredište. Jedva da su i znali za ovu malu provinciju kada su kretali put Turske carevine. U mnogim kasnijim generacijama, ponavljane su riječi sultana Sulejmana Veličanstvenog da su Židovi dobrodošli u njegovo carstvo. Ali za ovo nema potvrde u turskim izvorima i prije bih rekao da se radilo o želji Židova da negdje budu primljeni s ljubavlju i naklonošću.—

Najstariji zapisi o Židovima u Bosni potječu iz sidžila, zapisnika šerijatskoga suda u Sarajevu, datiranih 1551.—

No manje važnim od godine dolaska danas smatramo duhovne tragove židovske kulture u Bosni.

U Bosnu su Židovi donijeli nove jezike — predkasliljanski španjolski i njemački, odnosno "ladino" i "jidiš" — ali su vrlo brzo počeli usvajati jezik sredine, nisu željeli bili samo prolaznici, već pripadati zemlji u koju su došli. Tako su i u Bosni, Židovi Bosne već davno postali bosanski Židovi.—

Mieđusobno usvajanje određenih kulturnih razlika nikako nije značilo iščezavanje specifičnosti nego prije svega, brisanje onih granica koje karakteriziraju strogo odijeljene nacionalne zajednice. U pjesmi "Adio Kerida" odjekuje utjecaj mediteranskog melosa, a u bosanskoj "Kad ja pođoh na Bembašu" — sefardski napjev...

Predrag Finci, pisac, teoretičar filozofije i etike, profesor na Sarajevskom i Londonskom sveučilišlu, danas u mirovini, nastanjen u Londonu.

*

... Eugen Veber, jezikoslovac, istrazivač, muzikolog, napisao je: "Neki muzikolozi znaju da postoje u jugoslovenskoj muzici pesme koje su u potpunosti preuzete iz jevrejskog muzičkog folklora. Tako je najpopularnija pesma ("sevdalinka") Bosne "Kad ja pođoh na Bembašu" u stvari preuzeta veoma stara sefardska molitvena pesma iz vansinagogalnog obreda ispraćaja Šabata (Havdala), Hamavdil ben kodeš behold, koji deli sveto od profanog"… (Sveske, Institut za proučavanje nacionalnih odnosa, 9, 1985, separat, Sarajevo.)

Bato Jeftić

[Angelina]

**

IZ VUKOVE PESMARICE
                       "DRAGA SE RASRDILA"


DRAGA SE RASRDILA*

I sinoć sam sam sedeći mislio:
nisam drage za godinu vidio.
Ja pošeta dole gore sokakom,
svakog draga na pendžeru stajaše,
moja draga na vratima čekaše;
ja joj reko: "Dobar veče, dilberče!"
Ona mene: "Dođ' doveče, biserče."
Ja ne odo ono veče, već drugo;
na mene se moja draga rasrdi,
i od mene bele dvore zatvori.
Ne srdi se, moja draga, na mene,
srezaću ti crven kaftan do zemlje,
kupiću ti kovan pojas od zlata.


KAD JA POĐOH NA BEMBAŠU

Kad ja pođoh na Bembašu
Na Bembašu na vodu
Ja povedoh bijelo janje
Bijelo janje sa sobom

Sve djevojke Bembašanke
Na kapiji stajaše
Samo moja mila draga
Na demirli pendžeru

Ja joj nazvah, dobro veče
Dobro veče, djevojče
Ona meni, dođ' doveče
Dođ' doveče, dilberče

Ja ne dođoh ono veče
Već dođoh sutradan
Ali moja mila draga
Za drugog se udala


* Vuk Stef. Karadžić
 "Narodne srpske pjesme." str. 156.
  Knjiga 1: u kojoj su različne ženske pjesme
  u Lipisci u štampariji Brejtkopfa i Ertla 1824.

YouTube: Mirjana Aleksić — Kad ja pođoh na Bembašu