Guslari
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Stranice: 1   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Guslari  (Pročitano 4856 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Angelina
Administrator
Hero Member
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 4663



Pogledaj profil
« poslato: Maj 02, 2011, 10:43:28 pm »

**

GUSLARI


Guslari čine posebnu kategoriju među izvođačima marodne pjesme; oni su često istovremeno pjesnici, kompozitori i reproduktivni umjetnici. Način pjevanja, i same melodije razlikuju se u različitim krajevima, a i od guslara do guslara. Umjetnički nivo zavisi o obdarenosti pojedinca.

Guslari pjevaju prirodnim glasom i neškolovanom tehnikom. Melodija nije nikada stalna; ona je neprekidna improvizacija prema izabranom ritmičkom klišeju. Svaki guslar ima vlastiti kliše napjeva, koji je ili naslijedio od svojih predaka ili ga je sam izmislio. Neki guslari pjevaju više melodija, a i jednu melodiju na više načina. Melodije pojedinih guslara uvijek se čine novima. J. Erdeljanović opazio da kod Srba postoje uglavnom tri stila pjevanja: prvi, sasvim jednostavan, kao da čovjek otegnutim glasom pripovijeda; drugi, kad pjevač u stihu posljenja 2—3 sloga veoma otegne i spusti glas; a po trećem načinu se slogovi  izgovaraju kratko, bez otezanja, jakim glasom, a pred posljednjim slogom načini se kratak prekid, pa se poslije njega taj slog izgovori skoro nečujnim glasom. Pjevači razlikuju pjevanje "više seljačko" (brzo) od dostojanstvenijeg pjevanja za građane. Ističe se među njima pjevanje na "starinski način". Bosanci pjevaju "mirnije", a Crnogorci oštrije, kao da skandiraju. Kad neki pjevači hoće da pjevaju brže, prelaze u neku vrstu recitiranja. Skoro redovno guslari improviziraju individualne — katkad šaljive — uvode u pjevanje epske pjesme. Postoji i grupno pjevanje, koje izvode 2—3 grupe pjevača ponavljajući isti stih (u Makedoniji), koji je prvo intonirao guslar. U epskoj pjesmi nema strofa; ipak pjevač dijeli pjesmu na veće ili manje odlomke, koje završava širom i melički bogatijom kadencom ili na kraju odlomka podvikne. Nakon toga je mala stanka, odmor, odušak, koji obično ispuni improvizacijama na guslama. Postoji razlika i u izražajima gusala; u nekim krajevima je on veoma grub, u drugima jednostavan, pa monoton, nježan. Pratnja se izvodi uvijek jednomjernim potezima gudala, legato, a portamento postižu prekidanim udarima prstiju po struni.





Prvi pisani podatak o guslarima datira iz 1415, a govori o srpskom guslaru na poljskom dvoru. B. Kuripešić u svom Itinerariumu 1531 spominje narodne pjevače i guslare. U kasnijim stoljećima dosta se često spominju u historijskim dokumentima. Poznati dobri guslari bili su: Andrija Kačić-Miošić (Starac Milovan), vladika Njegoš Petrović, knez Miloš, Tešan Podrugović, Filip Višnjić, Ćor-Huso Husović, Janko Milić, Ivo Bojčin Jovićević, Petar Perunović, Jevrem Ušćumlić, Tanasije Vučić, Ivan Meštrović; veoma rijetko pjevaju žene.

Guslarenje je u novije vrijeme u propadanju, jer su uvjeti za stvaranje epskih pjesama nestali, kao što je nestala i uloga guslara — kroničara historije. Interes za ovu vrstu muzike potisnulo je zanimanje za sasvim drugu vrstu muzike, koja se lako širi pomoću radija i t. d. Učinjeno je nekoliko pokušaja podsticanja ovog umijeća, da se sačuva bar ono, što još postoji.


Muzička Enciklopedija 1 A — J
Leksikografski zavod FNRJ
Godina izdanja MCMLVIII


[postavljeno 19.09.2010]
Sačuvana
Stranice: 1   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na: