Crna Gora — Nošnja i narodna igra
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Muzika « SRPSKI MUZIČKI FOLKLOR « Muzički folklor Srba u Crnoj Gori « Crna Gora — Nošnja i narodna igra
Stranice: 1   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Crna Gora — Nošnja i narodna igra  (Pročitano 11923 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Angelina
Administrator
Hero Member
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 4652



Pogledaj profil
« poslato: April 25, 2011, 11:16:26 pm »

**

CRNA GORA  — NOŠNJA I NARODNI PLES





U svim krajevima Crne Gore  n o š n j a  je, u osnovi, istog tipa. Nošnja se u današnje vrijeme rijetko viđa u svakidašnjoj upotrebi. Muška ljetna svagdašnja nošnja sastoji se od više dijelova. Osnovna odjeća je košulja od tankog bijelog platna, koja seže do ispod pojasa, ovratnik je jednostavan ili se presavija a na grudnom dijelu košulja je prorezana do pojasa. Gaće su od bijelog platna i sežu do ispod koljena.

Na njih se oblače gornje gaće — hlače od crne čoje, tkanine ili crnog platna. Hlače su vrlo široke, vežu se trakom a nogavice su uske i sežu do ispod koljena. Na košulju se oblači prsluk džamadan, koji pokriva cijele grudi. Izrađen je od crvene, rjeđe od bijele ili crne čoje, sukna ili pamuka. Pojas je dug 2 do 6 metara, nekada rađen od vune ili pamuka. Kapa je okruglog presjeka, izrađena od crvene svile. Obod je od crne svile, na gornjem dijelu je izveden ukras. Na nogama su vunene duge dokoljenice, od gležnja do ispod koljena, a na stopala se navlače vunene čarape. Opanci su izrađeni od goveđe kože i opute. Za hladnije vrijeme oblače se gornji haljeci: gunj ili gunjina, kaput i struka. Gunj je od bijelog domaćeg vunenog sukna, ima duge rukave, a dopire do iznad koljena. Sprijeda je otvoren i ne može se zakopčati.

Kaput je izrađen od crnog vunenog sukna. Struka je iztkana od crne vune, duga je 2 metra a široka 80 centimetara. Na krajevima ima rese a sa strane ukras izveden žutim, crvenim, crnim i zelenim trakama. Struka se prebacuje preko oba ramena, tako da krajevi padaju do zemlje. U svetačnim prilikama gornji dijelovi odjeće su bolje i ljepše izrade.

Džamadan je redovito od crvene čoje, ukrašen zlatnom žicom oko vrata, niz prsa i oko rukava. Gunj je izrađen od bijele čoje, u pojasu znatno širi od svakidašnjeg vunenog. Jelek je bez rukava, izrađen od crvene čoje i gotovo sav ukrašen svilenim ili zlatnim trakama. Toke je naziv za jelek sa srebrnim pločama, koje pokrivaju prsa. Dušanka je također gornji haljetak, koji u dijelu rukava od pazuha do lakta nije sašiven, tako da se rukavi ne moraju uvijek oblačiti. Dušanka se izrađuje od crvene čoje, ukrašena je zlatnim trakama i žicama oko vrata, niz prsa i oko rukava. Dolama je po kroju slična gunju, samo što, kao i dušanka, ima otvorene rukave, šije se od zelene čoje. Oko vrata uz rubove i oko rukava ukrašena je zlatnim vezom ili svilom. Gornje svetačne hlače — gaće istog su kroja, ali od plave čoje. Oko pasa vezao se trombolos, svilen pojas dug 6 metara a širok 90 centimetara. Trombolos se opasuje preko kožnog pojasa, silava ili kolana, u koji su se zaticali kubura, ledenica i nož.

Svakidašnja ženska Ijetna i zimska odjeća gotovo je ista. Košulja je na prsima ukrašena vezom od svilene ili zlatne žice. Iznad košulje se oblači jaketa, ljeti od platna a zimi od sukna. Jaketa ima rukave a seže do pasa. Povrh jakete nosi se koret, izrađen od bijelog sukna.

Raša je haljetak tamne boje, doseže do stopala.

Djevojke su do početka 20. stoljeća nosile kapicu sličnu muškoj, sa zlatnim cvijetom na tjemenom dijelu.

Kasnije se udomaćila marama, faculet, koja se veže ispod grla. Udate žene nose maramu — krpu.

Za svečane prigode djevojke su bile gologlave. Ostali odjevni predmeti isti su kao i u svakidašnjim prilikama, samo što su finije izrade i od boljih materijala. Oko pasa se nosio kovani ćemer-pojas, često filigranske izrade.


   Novija svečana crnogorska nošnja


Za  n a r o d n i  p l e s  u Crnoj Gori najčešće se kaže oro. Oro međutim ne znači samo ples, to je i sastanak budućih prijatelja i bračnih partnera, mjesto okupljanja momaka i djevojaka, susretanje starijih prijatelja, to je mjesto gdje se pjeva, razgovara, svira i igraju junačke i zabavne igre, veseli se i zabavlja, ugovaraju poslovi i dogovaraju svadbe. Pleše se i pjeva zimi u prostranim kućama, a u toplije dane ispred crkve, pokraj škole ili na gumnu. Oro počinje "po crnogorski", u dvoje. Dok momak snažnim poskocima potiče djevojku na ples istovremeno ispituje njezinu fizičku snagu, toliko potrebnu za težak život u nepristupačnim brdima. Njegove ruke, čvrsto dignute prema nebu kao da oponašaju let sokola, slobodarske i ponosne ptice. Djevojka skromnim držanjem i pogledom u zemlju obećava poslušnost. Ulaskom novog para u kolo najčešće završava ples prethodnika, muškarac skine kapu te se plesni par poljupcem pozdravi. Ostali muški sudionici, čvrsto se držeći za mišice u jednom dijelu kola, a djevojke u drugom zato vrijeme pjevaju pjesmu, najčešće junačkog sadržaja. Pjesme u kolu pjevaju se neovisno o brzini i ritmu plesa pa je doživljaj ovog plesa izvanredno zanimljiv. Pjesmu počinju muškarci a djevojke za njima ponavljaju svaki stih. Pjevanje je jednoglasno. Plesna se zabava nadalje razvija novim plesovima, kao što su zetsko kolo, crmničko, koje izvode isključivo muškarci, u početku suzdržano a kasnije snažno i temperamentno. Kolo se izvodi uz pjesmu kojom gledaoci bodre plesače. Kad bi se netko umorio, izlazi iz kola i na njegovo mjestu ulazi novi plesač. Svakako je kolo na kolo najimpresivnija slika koja se može doživjeti u susretu s folklornim plesom Crne Gore.

Uz plesove neophodno je barem spomenuti brojne viteške igre koje izvode muškarci, često pred brojnim auditorijem, iskušavajući snagu, izdržljivost i spretnost. Za neke od njih potrebne su samo snažne ruke ili hitre noge dok u drugima se upotrebljava i razno oružje, zatim kamenje i sl. U tim krajevima Crne Gore najtipičniji  i n s t r u m e n t  su gusle, uz koje daroviti pjevači pjevaju junačke i lirske pjesme. —


   Folklorna grupa na grobu vladike Danila


BOKA KOTORSKA plesnim repertoarom pripada jadranskoj plesnoj zoni. Bokelji svoje plesove izvode suzdržano, lagano i nadasve dostojanstveno.

Prilike za ples vrlo su rijetke; bili su to crkveni blagdani ili svadbe, dok nedjeljom plesanje nije bilo uobičajno. Rijetko se plesalo u zatvorenom prostoru; plesalo se na trgu, pred crkvom ili pred kućom. Posebnost u fokloru toga kraja je kolo Bokeljske mornarice, koje se izvodi na dan sv. Tripuna. Plesači u laganom koraku, držeći se za maramice, izvodi brojne figure, uz pratnju gradske limene glazbe.


Nošnje i plesovi Jugoslavije | Biblioteka: turističke monografije broj 9
Sačuvana
Stranice: 1   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na: