Angelina
|
 |
« poslato: Decembar 15, 2010, 02:34:02 am » |
|
*
O MUZICI
"Srpski muzički folklor je autentična muzika, simbol jednog naroda i muzički jezik koji otkriva nepoznanice nacionalne istorije." Dragoslav Dević
~
"Narodna pesma je kvalitetna vrsta pesme, jer je prošla kroz mnoge generacije, doživela raznorazna 'brušenja' i 'čišćenja' te se danas javlja u formi savršeno jednostavne melodije."
~
"Tužno je koliko se stidimo sebe. Stidimo se opanka, šajkače, svoje prelepo izvezene narodne nošnje. Trebalo je da dođe jedan Francuz Žan-Pol Gotje i da pre nekoliko dana u Etnografskom muzeju vidi blago Srbije i kaže da to može da ga inspiriše, te da Srbi treba da budu ponosni na ono što imaju i da treba da im je čast što pokazuju deo svoje kulture i tradicije. Ovde je vladalo sumanuto mišljenje da narodnu nošnju ne treba isticati. Bila sam prisutna kada je političar Marković opomenuo grupu 'Đerdan', koja izvodi isključivo narodne pesme, da treba da nose 'gradska' odela. Izloženi smo ogromnim pritiscima na identitet, koji jako dugo traju i to je davnašnja tema. Još pre trideset godina borila sam se za to da se ne odreknemo onoga lepog što imamo i što treba da pokažemo svetu. To je između ostalog i frula i truba i narodna nošnja i izvorno i grupno pojanje i 'Đelem, đelem'... Sve to se uvek dopadalo silnim strancima kada dođu, samo se ne dopada nekim 'srpskim' ideolozima. Tužno je što ovaj mali narod nema pravo na svoju posebnost." Olivera Katarina
~
"Jedino je, valjda, u Srbiji sramota držati do tradicije. Jedino se u srpskom narodu mogu naći osobe (popriličan broj) koje se stide sopstvenog porekla i tradicije naroda iz kojeg potiču, ali se ne stide da tu sramotu javnosti predstavljaju kao vrlinu." Ratko Dmitrović
~
"Danas imamo svoje pismo, jezik, notno pismo, običaje i našu Pravoslavnu crkvu, staru narodnu muziku, duhovne i crkvene pesme; ali mi to polako zaboravljamo i potiskujemo davajući mesto novoj, stranoj ili nepoznatoj muzici, jeziku i veri. Mi (namerno ili nenamerno) rušimo izgrađen most između prošlosti i budućnosti, most između naših očeva i praočeva i naše dece i unučadi. Polako se odričemo svega što je vredno i, pre svega, srpsko. Radi svetske globalizacije gubimo svoje tlo pod nogama. Odričemo se svetih nam srpskih tekovina. Još imamo obraza da se zovemo i nazivamo (i prsimo) Srbima a nismo u stanju svoju decu da naučimo osnovnim srpskim karakteristikama: veri, običajima, jeziku, pesmi, igri." Biljana Važić
|