Bosna i Hercegovina — Muzički folklor
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Muzika « SRPSKI MUZIČKI FOLKLOR « Muzički folklor Srba u BiH « Bosna i Hercegovina — Muzički folklor
Stranice: 1   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Bosna i Hercegovina — Muzički folklor  (Pročitano 8284 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Angelina
Administrator
Hero Member
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 4670



Pogledaj profil
« poslato: April 20, 2011, 09:42:35 pm »

**

SRPSKI MUZIČKI FOLKLOR


POSEBNE ZNAČAJKE MUZIČKOG FOLKLORA U BOSNI I HERCEGOVINI

Muzičko-folklornih područja u Bosni i Hercegovini uglavnom nema; jedino bi se kao posebno moglo označiti područje otegnutog dvoglasnog pjevanja, ojkanja. Ovaj najstariji način pjevanja sačuvao se u zapadnoj Bosni, od sredijeg toka Vrbasa do Dinare, no javlja se i drugdje (u sjevernoj Dalmaciji i Lici). Ojkanje je samo jedna varijanta starog dvoglasnog pjevanja koje se još čuje po srednjoj i istočnoj Bosni i sjevernoj Hercegovini. Najstariji oblik dvoglasnog pjevanja sastoji se u tome da se prvi glas, koji obično počinje melodiju, u svom pomaku spušta ispod drugoga glasa:





Drugi glas završava na gornjoj ili donjoj velikoj sekundi ali i unisono s prvim glasom.

U ovoj najstarijoj vrsti seoske muzičke prakse treba razlikovati u dvoglasju otegnuto i kratko pjevanje. U otegnutom dvoglasju prvi pjevač izrecituje jedan stih, deseterac; na devetom, a katkad i na desetom slogu, načini triler i drži osnovni ton; drugi pjevač (ili dvojica pjevača) poviše ovoga tona "potresa" glasom, izvodi triler na slogu oj; poslije toga obojica (odnosno trojica) izrecituju, s kratkim jednakim tonovima, isti stih. Prvi glas završi stih dužim trilerom i na koncu otegnutim tonom; kadenciraju intervalom velike sekunde (v. primjer na vrhu lijevog stupca—).

Druga vrsta dvoglasnog pjevanja ove kategorije kraćeg je trajanja, stabilnijeg ritma.

Drugi (noviji) oblik dvoglasnog pjevanja karakterističan je po tome što "viši glas ima vodeću funkciju, a niži sporednu" i po tome što se u prelaznim oblicima "dionica prvog pjevača ne spušta ispod dionice drugog" (C. Rihtman, Bilten Instituta za proučavanje folklora u Sarajevu, I, str. 10). U novije vrijeme, još prije Prvoga svjetskog rata, sve je više počeo prodirati noviji način dvoglasja u tercama sa završetkom na čistoj kvinti ili, kako seljaci kažu, pjevanje na bas.

Sviranje na narodnim instrumentima uvelike je utjecalo na pjevanje, naročito na intonaciju. Pored pretežno dvoglasnog pjevanja u selu se pjeva i jednoglasno. Varoško pjevanje je jednoglasno i solističko. Tu se nekada pjevalo uz pratnju saza i šargije, a danas se pjeva uz harmoniku. Ipak je ranije bilo i pjevanja bez instrumentalne pratnje (ima ga i danas).

Najstariji oblik jednoglasnog pjevanja je pjevanje uz gusle i recitovanje epskih pjesama bez pratnje instrumenta. Muslimani, naročito u Krajini, recituju junačke pjesme uz pratnju tambure. Pjevač se prati jednoličnim ritmom (svirka koja uvodi u pjesmu malo je življa). Dok jedna žica stalno ponavlja isti ton, druga daje malu i veliku sekundu i tercu osnovnog tona. Malovarošku tradiciju predstavlja uglavnom muslimansko pjevanje. Ono malo što po gradovima pjeva stariji svijet među pravoslavnim i katolicima, izuzimajući utjecaje susjednih jugoslovenskih krajeva, ima mnogo sličnosti s jednoglasnim seljačkim pjevanjem; to se vidi po građi stiha, po sličnosti motiva i istim ljestvicama. I u seljačkoj i u varoškoj pjesmi naročito je čest dorski i frigijski modus.—

Posebna vrsta seljačkog pjevanja su pjesme potresalice (triler na slogu oj) za taj način pjevanja postoje i izrazi: grotanje, krotanje, utresanje, jocanje, zvocanje, ćoka, gigecanje, potresanje. Pjevači intoniraju pjesme u prirodnoj netemperiranoj ljestvici; u seoskom pjevanju čuju se ponekad i manji intervali nego što je mala sekunda.

Analiza tonaliteta u bosanskim pjesmama pokazuje veliku raznolikost: najviše je pjesama u duru i molu (naročito u novijim i varoškim pjesmama) ali ih ima dosta i u starim crkvenim ljestvicama, najčešće u frigijskoj. U bosanskom muzičkom folkloru ritmičke su karakteristike agogija i nesimetričnost; iz toga proizlazi nestalnost i raznolikost ritma. Značajan je faktor i emocionalni moment u interpretaciji pjesme.

Složeniji ritmički motivi nastaju dijeljenjem osnovnih vrijednosti ili njihovim spajanjem u vrijednosti dužeg trajanja. Ako je melodija nastala u vezi s riječima ili ako je ritam riječi podloga za ritam melodije, tonske se vrijednosti ne mogu tačno fiksirati, a ritam je slobodan. Ako je pjesma nastala uz pokret, uz rad ili uz igru, ritam je čvrst i određen. U seljačkim pjesmama ritam je jednostavan i stabilniji; u varoškim je pjesmama ritmička raznolikost mnogo veća; ritam je labilan i manje određen. Umetanje uzvika oj, aj, i drugih, u znatnoi mjeri utječe na promjene u ritmu. S obzirom na ambitus najviše narodnih pjesama je u opsegu čiste kvinte. Analiza oblika pokazuje da pjesme po svojoj građi mogu biti jednodijelne, dvodijelne, trodijeine i višedijelne. Dijelovi obično odgovaraju jednom stihu teksta. Dodavanje raznih slogova (oj, haj, go-go, gr-ge-de-, ti, ni), riječi (aman), pripjeva (oj djevojko, oj jagodo), utiče i na strukturu melodijske strofe.

Narodne pjesme opisuju događaje i zbivanja općeg i lokalnog značaja, lične i intimne doživljaje pojedinaca i sve što je u vezi sa svakidašnjim životom pojedinca i zajednice. Presudni historijski događaji još se i danas pamte i o njima se pjeva.—


Vlado Milošević
Sačuvana
Angelina
Administrator
Hero Member
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 4670



Pogledaj profil
« Odgovor #1 poslato: Decembar 09, 2011, 01:28:34 am »

**

SRPSKI MUZIČKI FOLKLOR


NARODNE PJESME.
A) OBREDNO NARODNO PJEVANJE U BOSNI I HERCEGOVINI


Obredne pjesme su vezane uz narodne i crkvene običaje. Najviše se pjeva na slavama i pirovima.

Slavske su pjesme zdravice. "Prvom čašom, ljubavi našom" nazdravlja gost; četvrtom čašom nazdravlja se domaćinu, itd., ali i samo "čitanje" slave (pored crkvenog obreda, a i bez njega) obavlja pjevač i recitator narodnih pjesama poznat u svom kraju. Čarojičke i koledarske pjesme po muzičkim osobinama slične su zdravicama. U doba kad se čitaju žitne molitve i za vrijeme velikih suša "krstonoše" pjevaju silabično, u uskom obimu. Svadbene pjesme na selu su govorno pjevane s obligatnim potresanjem na završnom oj. Varoške svadbene pjesme izrazitije su i kitnjastije. Uoči četvrtka (dan kad se mlada krna) muškarci obiđu triput oko kuće pjevajući predsvadbenu pjesmu "Moj golube bijeli". Dok se mlada krna, pjevaju pjesme: "Jenge bule kade naše", "Zlatni topi na grad udariše", "Izvila se zlatna žica" i dr., a za vrijeme pirovanja, "Haj redom naselje", "Trepetljika trepetaše" i druge, sobetske, uz kolo, te pjesme uz vrtenje tepsije; na koncu kad uvode mladence u ložnicu (gerdek) pjeva se "Široka kita rakita" uz neke bećarske pjesme.
Vlado Milošević


B) LIRSKO PJEVANJE

....


C) RAZLIČNE PJESME

....
Sačuvana
Stranice: 1   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na: