*
RAZBOLEH SE POD TREŠNJAMA
* O. Pjevović—Dobrica Erić Svakog jutra njene reči čujem
u pesmama zaljubljenih ptica;
pamti bašta u kojoj bolujem
njenu kosu, ružu njenog lica —
uzbranu.
Svako veče budan sanjam...
S neba ptica krije tajnu...
Razboleh se pod trešnjama
od lepote zavičajne.
Svakog dana sam lutam po lugu
i tražim je u krunama cveća.
Svaki slavuj već zna moju tugu
urezanu u koru drveća —
zauvek.
Svake noći budan sanjam...
S neba ptica krije tajnu...
Razboleh se pod trešnjama
od lepote zavičajne.
Svako veče dok se svici viju
u krošnjama punim belog zlata
moje žedne oči kradom piju
mesečinu iz njenog vajata —
uzalud.
Svake noći budan sanjam...
S neba ptica krije tajnu...
Razboleh se pod trešnjama
od lepote zavičajne.
YouTube:
Miroslav Ilić — Razboleh se pod trešnjama