*
GONĐE RUŽO
stihovi: Aleksa Šantić, 1902.Gondže ružo u zelenom sadu,
lijepo li mirišeš u hladu!
Ljepše nego sav bosiljak rani
i zumbuli rosom pokapani.
Gondže ružo u zelenom sadu,
Lijepo li mirišeš u hladu!
Ali zaman! Ja te neću brati,
niti brati niti dragoj dati.
Moja draga i ne haje za me,
niti haje niti čeka na me.
Na srcu mi teški jadi stoje,
jer ja više nemam drage svoje.
Nemam drage, a sve mislim na nju,
i kunem je i noću i danju:
ne utekla od moga harama
što je mene ostavila sama, —
no bog dao pa u dertu svome
zaplakala na mezaru mome!
YouTube:
Slobodan Lalić — Gonđe ružo