Hercegovina — O gangama
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Muzika « SRPSKI MUZIČKI FOLKLOR « Muzički folklor Srba u BiH « Hercegovina — O gangama
Stranice: 1   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Hercegovina — O gangama  (Pročitano 14779 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Angelina
Administrator
Hero Member
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 4663



Pogledaj profil
« poslato: April 10, 2011, 11:14:21 pm »

*

O GANGAMA

fragment iz knjige "Hercegovina pjesmom umivena", Beograd 2004.

Ganga je napjev, jedan od načina na koji se u Hercegovini pjevaju izvorne narodne pjesme, to je vrsta melodije kod koje jedan od pjevača vodi, a svi ostali snažnim glasovima podržavaju pjesmu. Sve izvorne pjesme sa područja Hercegovine i šire svrstavaju se pod pojam gange, iako se na drugi način pjevaju... Tako se pod tim pojmom više ne podrazumijeva samo vrsta melodije i način pjevanja, nego uopšte sve hercegovačke izvorne pjesme.

Ganga nema nikakvih lokalnih granica i ne pjeva se samo u Hercegovini, već i u Crnoj Gori i širom Vojvodine (Banat, Bačka i Srem), samo pod drugim nazivom Bećarac i ne ograničava se samo na mali broj tema i ne pjeva se samo ijekavskim, već i ekavskim i ikavskim narječjem. Sve je smiješano, što se i u knjizi može naći, a zašto i ne, kad se ljepše i bolje rimuju i pjevaju, a tako ustvari mi i zborimo. Pa kažu: "kad se ekavac naljuti, progovori ijekavski". Vjerovatno sočnije mu je opsovati.

Tačnije, otkako su teme postale zajedničke, ganga će možda samo povremeno spomenuti mjesto u kome je nastala. Ili, samo trenutak kasnije ona će postati univerzalna, biće zajednički komentator svih briga, zgoda i nezgoda kojih je prepuno na sve strane. Ganga pjeva i ide po redu i uvjerava nas da su novi običaji, novi način življenja i sve novo što je tako iznenada stiglo u selo, pa i u grad, dovoljan povod da sve uzavri, da kipti, da bude u naponu, a gangi upravo takva atmosfera i odgovara. Ona je uvijek rezultat jedne novostvorene situacije, ona je uvijek najbolji znak jedne nove i neobične atmosfere, napona i napora koji traže oduška u pjesmi. Zato ona, možda ponekad i vevješto, ali uvijek veoma iskreno pokušava da pjeva o seoskim mladićima...

I tako sve redom komentariše i pjeva od zadruge do trudodana, od brazde do gazde, od Mijata do "fiata", odnosno i želju za automobilima onih koji su skućili kuću, pa su riješili da pokažu cijelom svijetu kako mogu još bolje živjeti... Ona je ozbiljna kada se ide u borbu, ona je šeret kad se samo krišom spominje ljubav, ona je oštra i nemilosrdna kad se treba narugati nepijatelju-dušmaninu. Otuda, ta ganga ponekad liči na ratni izvještaj u pjesmi spjevan a nekad se u njoj prepozna dobroćudni i veseli Hercegovac, koji je došao do puške, nakrivio zavratu-šajkacu i krenuo u borbu spreman da pobijedi...

Godine su prolazile. Neprimjetno, ali sigurno, vrijeme je činilo svoje. Ako se ganga u prvim poslijeratnim godinama potrudila kako su devojke skinule uniformu i obukle cicane haljine, sad joj nije moglo promaći kako se umjesto cica pojavio najlon. I pojavilo se mnogo toga. Nije više ni ganga mogla pjevati o tome kako se ore volovima, jer su traktori odavno uzorali prve brazde, a selo je lagano, ali sigurno ulazilo u nove navike, prihvatalo ih, bivalo sve bliže gradu, sve više trošilo struju da bi dočekalo i vrijeme anti-bebi pilula i čovjekovog leta na Mjesec.

Pred nama su hiljade gangi koje su upravo pedantnošcu najsavršenijeg hroničara ulazile u svaku poru svakodnevnice bilježeci u njoj, duhovito, nenametljivo, manje ili više vješto, sve ono što je činilo dati trenutak. Razlika između sela i grada postajala je sve manja. Više nije potrebno danima putovati do varoši, kad je varoš ušla u svaku seosku kuću sa prvom televizijskom emisijom. Moda nije više privilegija grada i ne moraju proći godine da bi ta varoška moda bila prihvaćena u selu... A ganga sve to vidi i bilježi. Ona nikad nije zakasnila. I možda ćemo jednoga dana, išcitavajući te gange, zadržati onaj dobrodušni podsmijeh nad vremenom koje je proteklo, kao — što to činimo danas kad čitamo gange nastale prije sto pedeset godina i više...

Ganga, zapravo i nije ništa već ona zfva ispod koje je u davna vremena onaj berber morao, bar zemljici crnoj šapnuti kako car Trojan ima kozje uši, pa živa prosvirala i cijelom svijetu rekla tajnu. Tako i selo samo šapne gangi, istina u povjerenju, a ona ne može da oćuti, pa odmah iznese priču na vidjelo. Zato se u gangi pjeva o svemu i svačemu.

Ne može se ganga razumjeti istinski, ako nemaš na umu da je to šala, da je to jedina i prava prilika da se momački i devojački bijes, prkos, inat, slatka podvala, praštanje, kajanje, nadmudrivanje, pa i snaga i ljepota iskažu. Sve ovo zajedno daje sliku jednog oštroumnog svijeta i bogatstvo njegovog izraza, odnosno čežnju za nečim što treba da se čeka...

Ganga, to ti je kao onaj ventil na vršaćoj mašini, znaš onaj što se okreće, pa kad se u mašini napuni pare a ona krene, podigne ventil pa mašina zazviždi. E, vidiš, taj zvižduk, to je ganga za mladog čovjeka. Pa zar bi mu onda smio taj ventil uzeti za zlo? Ne bi smio!...

Eto, to je ganga koja srce i dušu devojačku i momačku napaja u kojoj se rađa ljubav na prvi pogled: "Očeš li me, oću te." Nema više sjela kao što je nekad bilo, gdje su se mladi okupljali oko ognjišta, u nekoj toploj sobi, uz petrolejku ili fenjer, u kojoj su igrali i pjevali, a guslar zatezao strune i tamjanom ih osvježavao, da bi gromkim glasom zapjevao... Vremena su se izmijenila, a starih običaja je sve manje. To je neminovno. Međutim, upravo zbog toga što je svih tih običaja sve manje i manje, vrijedno je i korisno učiniti ponekad da se zabilježi i sačuva ono što još uvijek nije nestalo...


Pišu: Milojka i Tomislav Tabaković
Sačuvana
Angelina
Administrator
Hero Member
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 4663



Pogledaj profil
« Odgovor #1 poslato: April 10, 2011, 11:14:54 pm »

*

GANGE KOJE SE PJEVAJU U POPOVU POLJU

Oj djevojko moje janje malo,
ja nijesam tvoje janje malo
ja sam janje moje mile mame.
Fino ti je u našeme kraju
mjesec sija djevojke pjevaju.
Ja ću nosit nek se žene ljute
usku suknju i cipele žute.
Džaba mala svileni rukavi
kad ti nemaš pameti u glavi.
Volio bi poljubiti gada
nego curu koja se pomada
Mala moja ko li mi te ljubi
na tvom licu nisu moji zubi.
Ja draganu rekla da ga neću
dala otkaz ko u preduzeću.

Kad ja pođem iz mamina dvora
iz kamena suza poći mora.
Kada me je udavala majka,
plakalo je trideset momaka.
Neću momka koji ima ćaću
prvo jutro da ga pitam štaću.
U svekrve jezik od aršina
u nevjeste radi ko mašina.
Nije svaka svekrva jednaka
moja mi je ko rođena majka.
Svekrvice našla sam ti zgodu
da te turim s ćuprije u vodu.
Svekrvice ne čekaj me doma
eto mene ko nebeskog groma.
Svekrvice budi mi ko kćeri
ja ću tebi ko mojoj materi.
Svekrva mi odgojila lane
kad joj dođem da joj nazlo svane.
 
Svekrvice hvala ti ko ženi
kad si sina odgojila meni.
Svekar leži, a svekrva reži
ustaj dragi pa oboje veži.

Svekrva mi debela ko lađa
sram je bilo i još se porađa
Kad zapjevam tiho i polako
čuješ li me draganova majko.
Volim biti šarena ombrela
nego biti svačija neva
Nemoj mala kazivati ko je
bjelo lice poljubio tvoje.
Obrijaću brkove i bradu
cure mi se ujedat nedaju.
Sedam dana i sedam noćiju
Ljubim curu garavih očiju
Više mi je poljubaca dala
nego majci kad je bila mala.
Cure moje nemoj te me kleti
ne mogu vas već jednu uzeti.
Kaži mala trave ti zelene,
jesil koga voljela ko mene.
Mala moja šejtane i vraže
od tebe mi nema ništa draže.
Nemoj mala da te đavo nosa
po dernecim rasčupanih kosa
 
Koso moja borovino gusta
kome sam te odgojila pusta.
Koso moja kud si se povila
u koje si selo namislila
Šišaj brico moju kosu dugu
baraba će podgojiti drugu.

Da se nisam oženio lani
još bi bilo cura milovanih.
Ide Božić idu sveti dani
neće mala proći kao lani.
Kad se budu ženile barabe
 biće vina i rakije džabe.
Neću cure koja se modira
 ona svome ćaći komandira
Neću ženit iz Popova cure
ko će vragu nadavati pure.
Ne ženi me ćaćino imanje
nego moja šala i pjevanje.
Ništa ljepše ni milije nema
kad se momak po djevojku sprema.
Odkad dragi u rezervu ode
niti jedem niti pijem vode.
Vidjećemo oko male Gospe
koji momci dolaze iz vojske.
Ja kroz selo pucam iz livora
svaka cura otvoriti mora.
Moj pištolju pokojnoga dede
ti probijaš tri četiri grede.
Moj pištolju džepa mi ne steži
jer u tebi devet braće leži.
Pucaj pali moj livore mali
dok te nisu odneli žandari.
Kosa moja kosila bi sama
kad bi mala na kosištu stala.
Moj dragane oćemo l ko dosad
čuvat ovce i pomalo ćosat.
Moje ovce mirujte u toru
eto vama ovna na motoru.
Kad se moja usta raskorače
sama pita iz tepsije skače.
Volela me ne voljela mala
tvoja me je ruka milovala.
Ljubi dragi ne žali me mladu
ni moji me ne žale na radu.
Ljubi dragi a nemoj ujedat
doće majka modrice pregledat.
Poljubi me i zagrli, diko,
ja ću tebe kad ne vidi niko.
Mene moji đeveri paze
da me drugi momci ne obilaze.
Oj Trebinje moja rano ljuta
u tebi je raspored regruta.
Šta je moja dočekala kosa
pa je vjetar po Trebinju nosa.
Ti ćeš mala postati ko baba
dok ti vojsku osluži baraba.
Uzeli me tri godine dana
jedinica motorizovana.
Dođi dragi iz rezerve kući
ja ostari tebe čekajući.
Druže Tito što je vojske tvoje
najdraže mi milo janje moje.
Teče voda potokom i jazom
ženiću se samo sa mirazom.
Volim dragu voli ona mene
uzeću je trave mi zelene.
Kad barabe selom zapjevaju
prozori se sami otvaraju.
Moj kolega demokratija je
ljubi curu nepitaj čija je.
 
Zapjevajmo jedan da drugoga
ne daj bože jedan bez drugoga.
Zapjevajmo iz Ravnoga momci
neka pukne srce u djevojci.

Neću momka niti je za mene
koji nije prirode poštene.
Prevari se kad sam bila mala
crne oči za zelene dala
Seljanka sam seljanka me goji
nikakve se građanke ne bojim.
Srce moje boluje i ječi
sve zbog dragog i njegovih riječi.
Šta je mome srcu veselome
što ne pjeva sada ko nekada
Da se oči kupuju za pare
ja bi sebi kupila garave.
Oči moje ko trnova boba
jadan lolo za njima do groba.
Bol bolujem niko ne zna ošta
samo pismo koje nosi pošta.
Ja bolujem nikom ne kazujem
umrijeću nikom kazat neću.
 
Štuca mi se, spominje me neko
činimi se da nije daleko.
I sinoć sam sijelila do zore
s jednim gadom nema moga lole.
Imam lolu nije mi po volji
s njim ću hodat doklen dođe bolji.
Kad kroz selo zapjevaju lole
digla bi se da bolujem bole.
Mjesečino nemoj kazat danu
šta sam noćas slagala jaranu.
Zapjevaj mi u zoru dragane
da ja vidim s koje ideš strane.
Imam janje od mene je manje
imam veće srce mi ga neće.
Koliko sam imala momaka
šta izabra žalosna mi majka.
Crna kosa i oči zelene
to je majko rođeno za mene.
Oči crne izišle iz mode
a zelene sve za sobom vode.
Moj se dragi na me naljutio
što mi drugi prozor otvorio.
Punica je dočekala zeta
ispekla mu jezik od pileta.
Oči moje električna struja
čim je vidim uješće je guja.

Meni moja govorila mama
da ne vodim ljubav s komšijama
a ja njojzi odgovori na to
đe izađem s komšijom se nađem.
Od pjevanja nema ništa draže
pjesma tužno srce raspoloži.
Ja ću pjevat svakoje minute
što su bolje one koje šute.
Bela bluza i crveni konci
što će meni iz daleka momci.
Moj dragane kose smeđe
moramo se vidjet neđe.
Il u gradu il na selu
ili neđe na sijelu.

U garave oči na vrh glave
kad namigne od zemlje me digne.
Vidi dragog vidi moga jade
niskim mi se sastati ne dade.
Jeste li se umorile žene
pijuć kafu i kudeći mene.
Gori lampa i u lampi slanka
nikad nije svekrva ko majka
Kako stoji mojoj majci
mini suknja i opanci.
Kad se udam i nestane mene
o kome će govoriti žene.  .
Čuvam ovce a majka goveda
ona nam se sastajati neda.
Čuvam ovce i sjedim u hladu
i mislim se kome da me dadu.
Ovce moje čuvaj te se same
ja vas dama ne čuvala sama.
Čuvam ovce i čarape šaram
sa svojim se stadom razgovaram
Stado moje samo ćeš ostati
moji su me rješili udati.
Evo lole i evo kaputa
digo kredit, moja rano ljuta.
 
OdTrebinja pa do Huma
Trebinjska se zove šuma
a od Huma pa na dolje
Popovo se zove polje.
Sinoć dvoje na kapiju stoje
nit se boje nit se bogu mole.
Varam momke trebinjskoga sreza
ali zato ne plaćam poreza.
Varam momke to mi je u krvi
moj dragane nisi mi ti prvi.
Misliš dragi da za tobom venem
kad te vidim onda te spomenem.
Nemoj dragi trave ti zelene
da te majka kune radi mene.
Oko moje pravi pogled baca
od Popova pa do Vinkovaca.
Kad zapjevam čuje se do mora
grlo moje ko u gramofona.
Kad zapjevam ja i moj kolega
digla bi se i koja je legla.
Oj djevojko moja Zore
došao bi ti da se more.
Ja i dragi jedne vjere nismo
mi kujemo bratstvo i jedinstvo.
Lako ti je poznati Bobanca
ide kasom branzar mu za pasom.
Oj kakve su ove Grnke (iz Grmljana)
mogle bi ići na trke.
Ovako su naši stari
skupa pili i pjevali.
Misliš majko rodila s junaka
rodila si bure za vinjaka.
Ja u vojsku moja mala cvili
zabavi je moj kolega mili.
Hvatajte se djevojke do mene
dok se nisu pohvatale žene.
Moj dragane koliko nam vrjedi
kad se naši susretnu pogledi.
Na mene su pucali bacači
iz tepsije pita i kolači.
Reci mala hoćeš ili nećeš
da baraba nedolazi džaba
Trebinjska mi omiljela šuma
naročito Dedići kod Huma.
Oj ljubavi bog te kleo
ko te prvi započeo.

Svekrva me vidjela na vodi
rekla sinu kući je nevodi.
U Mostaru kraj Staroga mosta
tu sam para ostavio dosta
Rastavi nas dragi dalečina
tebe more a mene planina
Garo moja jel te majka tukla
što si joj se u zoru dovukla.
Sve su cure u nedelju lijepe
sve u zdravlje Gruške apoteke.
Ozeleni goro grabovino
moje male ljetna ladovino.
Sve mi cure rodice i prije
a moja se ni rodila nije.
Ja gqrava garave mi oči
garav lolo reko mi je doći.
Došo lolo pod prozor pa plače
dala bi ga za naviljak drače.
Oj suboto moja vedra noći
kad si vedra spavat mi se ne da.
Kućo moja kraj Popova polja
kad će nama doć vremena bolja.
Izgorjela tvornica karmina
teško curi koja nije fina
Ja u gradu kupujem pomadu
lola stoji dvodinarke broji.
Ne meću se dukati na cvjeće
već na cure koje niko neće.
Ova moja suknja od najlona
koštala je pola milijona
 
Kad pogledam niz Dubrave ravne
Gabela se nevidi od tame.
Nemoj mala kazivati rodu
da barabe poljube pa odu.
Garavuša ujela bećara
baš u usta gdje stoji cigara
Ja kroz selo, selo name viče
što ja ljubim mamimo jedinče.
Ja sam malu ljubio na vodi
pa mi neće pšenica da rodi.
Kaži pravo šikaro zelena
je li moja mala poljubljena
Ide Božić idu curske brige
koja li će u matične knjige.
Ide Božić i udaja moja
eto majko nisam više tvoja.
Imam brata neće da se ženi
nit se dade udavati meni.
Mala moja, đavole garavi
ja zbog tebe škole zaboravi.
Oj Popovo na dva na tri reda
izdaleka ko varoš izgleda
Oj Popovo polje ravno
ne gledam te ja odavno
tri godine ima ravno.
Oj Popovo polje dično
bez tebe mi neobično.
Oj Popovo mi te ostavljamo
al te nikad ne zaboravljamo.
Oj Popovo na okuke
gojiš cure ko jabuke
gojiš bjele i rumene
biće jedna i za mene.
Oj Popovo polje malo
dabogda se džumbosalo
jer u tebi nema momka
zavladala sve djevojka.
Ova sela ispod Bjelasnice
tu ne rađa majka izdajice.
Bože kišu popovskome žitu,
bože slanu rasanjskom duvanu.
Mala moja svi te jadi znali
svak te kudi niko te ne hvali.
Jaranice udaćeš se i ti
sad će momak, na tačkice biti.

Milan D. Kunić, Vrijeme trajanja i korijeni opstajanja, Beograd 1993.
Sačuvana
Angelina
Administrator
Hero Member
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 4663



Pogledaj profil
« Odgovor #2 poslato: April 10, 2011, 11:15:18 pm »

*

ZVUČNI I NOTNI PRIMERI PESAMA SA REFRENOM:


Domaćine, nazdravlje ti bilo  
Mesto: Durmitor (Crnogorska Hercegovina)
Izvođači: Dva muškarca
Način: svadbarska

Ja se loli sakrila u doli
Izvođači: Raspjevani Nevesinjci
Način: ganga

Ja je pit'o, a i ona 'oće
Izvođači: Raspjevani Nevesinjci

Hercegovačka ganga


Sačuvana
Stranice: 1   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na: