Angelina
|
 |
« Odgovor #1 poslato: Februar 02, 2011, 01:14:10 am » |
|
** DR JOVAN PAČUZaslužni i oduševljeni rodoljub J o v a n P a č u rodio se 1848. godine u selu Šandoru blizu Subotice u Bačkoj. Gimnaziju je dovršio u Požunu polaganjem ispita zrelosti, posle čega je u Pešti počeo učiti medicinske nauke. Druge godine pređe u Prag, gde studije dovrši i postane doktorom medicine, a tada se vrati svome narodu da u njegovoj sredini razvije korisno delovanje.
Kao lekar živeo je najpre u Velikoj Kikindi, a za tim u Somboru, neko vreme u Srbiji pa u Kijevu u Rusiji, Sarajevu, Novom Sadu i Zagrebu.
Kao javni radnik Paču se istakao lekarskim, političkim i umetničkim radom svojim.
Lekar Paču bejaše od onih ljudi koji leče i telo i dušu: svojom pojavom, rečju, bolećivošću srca svoga i prirodom punom blagosti, on je osvajao i zdrava i bolesna, i bogata i siromašna. Uz to pouzdano znanje lekarsko dolažaše kao dopuna takoj prirodi. Primera radi valja pomenuti da je sa tih osobina svojih bio veoma popularan u Bosni i Hercegovini, a popularnost je njegova išla dotle da su ga čak i Muhamedovci uzimali za svoga domaćeg lekara, imajući u njega toliko poverenja.
U takoj je duši bilo klice umetničke obilato, i ona je vrlo rano izbila. Kao sa svim mali znao je svirati na glasoviru, a majka mu je, videći dar njegov, nastala da se to razvije i usavrši. Kao gimnazijalac svirao je u Subotici s tolikim uspehom, da se još tada - posle jednog velikog koncerta - mogao videti kod njega poziv za visoku umetnost. Značajno je, u tom pogledu, što je otišao u Prag. Ovde se poznao s proslavljenim Smetanom, kod koga je izučavao naročitu nauku o kompoziciji. "U korist bednih bosansko-hercegovačkih begunaca, koji su ostali bili bez kuće i kućišta, priređivao je on u svoje vreme čuvene koncerte, i prihod od njih davao je jadnoj sirotinji srpskoj. Takve je koncerte priredio u Novom Sadu, Zemunu, Beogradu, Pančevu, Vršcu, Velikoj Kikindi, Subotici, Somboru, Oseku i drugim mestima. Uspeh tih koncerata, koje je priređivao širom Srpstva, bio je vanredan, i on je svoj duševni talenat prineo na oltar srpski. Osem toga on je u mnogo prilika sudelovao kod raznih beseda u različite srpske dobrotvorne svhe. Od pevačkih društava, ženskih zadruga, akademske omladine u beču, Pešti, od mnogih ojedinaca odlikovan je lavor vencima i drugim znacima priznanja. Godine 1886. boravio je u Kijevu, i tamo je priredio čuveni slovenski koncert. To mu je bio u opšte prvi slovenski koncert te vrste u Rusiji. Na njemu se pevalo velikoruski, maloruski, poljski, češki, bugarski, srpski i hrvatski, a svirkom srpskih zvukova začini taj opšte-slovenski koncert. Uz pomoć dvaju profesora kijevskog muzičkog zavoda svirao je Dr. J. Paču svoju srpsku rapsodiju na šest ruku a za dva glasovira. Ruska štampa oduševljeno je pozdravila taj koncert, o kome se onda, može reći, govorilo i u svoj evropskoj štampi." (Srbobran, 1904.)
Kompozicije J. Paču poznate su svuda u Srpstvu i veoma su popularne. Tu dolaze: Srpski zvuci, 12 brojeva — za glasovir; Prag je ovo milog srpstva, Bez tebe draga, Čuj Dušane, Srpska molitva, Kolo, Rado ide Srbin u vojnike, Crnogorskom vojniku - srpske pesme za glasovir; Brankovo kolo (muški zbor), Srpska molitva (mešoviti zbor), Šalaj, dalaj, danom (muški zbor), Vinska pesma (muški zbor), Razne srpske pesme i napevi za muški i mešoviti zbor — kompozicija zbor; Gajdaška pesma, Pastirska pesma, Svatovac — za harmonijum i glasovir; Srpska molitva — za harmonijum i dva glasovira; Kolo na osam ruku,Srpska rapsodija na šest ruku - za dva glasovira; Naši seljani — muzika za pozorišnu igru istog imena od Mite popovića. Ovmo, najzad, dolaze i druge manje kompozicije za zbor i glasovir. —
Treća vrsta njegova rada jeste politički rad. Čovek take duše mogao je ući u vrtlog političke borbe samo istinski polazeći s uzvišenoga gledišta narodnoga napredka. Tako je Paču i radio. Taj je rad njegov dobio naročito izraza za poslednjih mu godina življenja u Zagrebu, gde je postao predsednik srpske samostalne stranke, redakcionog odbora Srbobrana, uprave Srpske Štamparije. Iskrenost i takt pribavili su poslovima njegova uspeha kod naroda a uvaženja kod političkih, upravo nacionalnih, protivnika. U jedno doba bio je urednik novosadske Zastave, kad se to od njega tražilo. —
Noću izmešu 4. i 5. oktobra 1902. godine dra J. Pačua udari kaplja, i on preminu — "samohran, oplakan ne samo od mnogobrojne rodbine njegove, nego i od mnogih štovalaca, od srpske štampe i srpskoga naroda" — 17. oktobra. Telo njegovo preneseno je u Veliku Kikindu i tamo sahranjeno u porodičnoj grobnici.
Paču je bio član Srpskog Učenog Društva, pocasni član Srpske Kraljevske Akademije i Književnog Odeljenja Matice Srpske. Ali je on bio svedokom i još većega priznanja svega naroda u čijoj će uspomeni trajno živeti.Tekst preuzet iz knjige: Znameniti Srbi XIX veka | Andra Gavrilović
|