Angelina
|
 |
« Odgovor #1 poslato: Februar 13, 2011, 03:53:45 pm » |
|
* STANA ĐURIĆ KLAJN ... Za (tek) pola stoleća organizovane, institucionalne naučnoistraživačke delatnosti, tematski i istraživački prioritet srpske muzikologije bili su, razumljivo, domaći kompozitori i njihova ostvarenja.10 Prva istorija srpske muzike metodološki je koncipirana kao istorija muzičke umetnosti, a podaci o muzičkim piscima i tekstovima dati su elementarno, pa i nedovoljno.11 Gotovo nijedan istorijski prikaz srpske muzike ne poklanja posebnu, veću pažnju razvojnim procesima domaće muzikografije.12 Do intenzivnijeg rada na tumačenju i vrednovanju srpske literature o muzici došlo je u dvema poslednjim decenijama prošlog veka.
Najznačajniji doprinos istorijskom istraživanju i proučavanju naše pisane reči o muzici dali su Stana Đurić-Klajn, Roksanda Pejović i Slobodan Turlakov.
Svoje bavljenje domaćom muzikografijom Stana Đurić-Klajn (1909—1986) otpočela je u godinama neposredno pred izbijanje Drugog svetskog rata.13 Najpre se u "Zvuku", muzičkom časopisu čiji je osnivač i urednik bila, javila kao kritički prikazivač tekuće jugoslovenske literature,14 da bi ubrzo istupila i sa svojim prvim prilogom istorijskom proučavanju naše pisane reči o muzici. Naime, iz godine 1940. potiče njen istorijski pregled jugoslovenskih muzičkih časopisa.15 Posle oslobođenja, ona se posvetila sastavljanju studija o srpskim muzičkim piscima — Petru Konjoviću, Vojislavu Vučkoviću i Isidori Sekulić;16 za štampu je priredila izabrane radove Konjovića i Vučkovića.17 Stana Đurić-Klajn je mnogo radila i na polju muzičke leksikografije i objavila, pored ostalog, niz članaka o srpskoj muzičkoj kritici, našim kritičarima, esejistima, muzikolozima i muzičkim časopisima.18 Iz njenog pera potiče prva, do danas jedina, antologija srpskog eseja o muzici.19
Prošlo je dvadeset godina od smrti ovoga pionira srpske muzičke istoriografije. Za to vreme srpska muzikologija objavila je nove činjenice i nova tumačenja iz oblasti istorije domaće kritike i esejistike. Analitička aparatura savremenog muzikologa obogaćena je modernim metodologijama — kako s područja nauke o muzici, tako i iz sfere susednih disciplina. Naučni rad današnjeg tumača nacionalnog muzičkoknjiževnog nasleđa odvija se u društvenopolitičkim okolnostima oslobođenim stega komunističke epohe. Zato ne treba da čudi što se savremeni profesionalni čitalac knjiga i studija Stane Đurić-Klajn neće u svemu složiti sa svojom značajnom prethodnicom. Danas nećemo podržati određene činjenične, metodološke i vrednosne, katkad i ideološki motivisane procene prvog istoričara srpske muzike.
Tako, na primer, pišući o Stanislavu Vinaveru, Stana Đurić-Klajn, između ostaloga, kaže i sledeće: "Ako ostavimo po strani muzičke kritike koje je [Vinaver] između 1925. i 1929. pisao u Vremenu, u kojima se ogledaju čas bizarnost stava, čas neobjašnjivi uzleti oduševljenja, ponekad intuitivno duboko proniknuta ocena, a katkada duhovita dosetka — ostalo što je Vinaver pisao na temu muzike nije obimno...".20 Iako u interpretativnom aspektu objektivna, ocena Stane Đurić-Klajn nije i dovoljno jasna, odnosno potpuna, kada je reč o opsegu Vinaverovog muzičkokritičkog rada. Prema rezultatima novijih istraživanja književnog istoričara Gojka Tešića, jednog od najboljih poznavalaca srpske književnosti prve polovine XX veka, iza Stanislava Vinavera je ostalo preko pet stotina muzičkih kritika.21
Stana Đurić-Klajn na više mesta u svojim radovima odriče Petru Konjoviću svojstva i postupak muzikologa.22 Tačno je da je Konjović, široko obrazovani umetnik — kompozitor, u svojim tekstovima najčešće nastupao sa slobodne pozicije muzičkog esejiste. Ali se time ne može prenebregnuti činjenica da je svojom knjigom o Miloju Milojeviću dao muzičkoistorijsku monografiju. To što Konjović ne raspolaže uvek kompletnim bibliografskim podacima, ili to što piše o svome godinu dana mlađem savremeniku, ne može suštinski uticati na procenu prirode i dometa njegovog metodološkog postupka. Uostalom, i sama Stana Đurić-Klajn je u jednoj kasnijoj prilici dovela u pitanje ove svoje poglede.23
U inače iznijansiranoj i ubedljivoj slici Vojislava Vučkovića kao muzikologa i muzičkog pisca, Stana Đurić-Klajn izašla je i s procenama koje se jedino mogu razumeti kao danak vremenu (1955. godina), ili kao izraz ideoloških naklonosti same autorke. Teško da bi današnji muzikolog, u vezi s Vučkovićevim člankom "Savremena sovjetska muzika", tekstom pisanim s pozicija sovjetskog ideološkog dogmatizma iz tridesetih godina XX veka, mogao usvojiti ocenu Stane Đurić-Klajn: "...studija je pisana sa takvom objektivnošću da joj nije danas potrebno nikakvo korigovanje niti aktuelizovanje".24
Danas se može primetiti da u radovima Stane Đurić-Klajn nisu uvek na odgovarajući način naglašeni obim, razuđenost, pa i značaj domaćeg muzičkoliterarnog nasleđa XIX i prve polovine XX veka. Relativno uzdržano držanje/vrednovanje je, možda, posledica blizine pogleda koji dolazi od delimičnog savremenika epohe o kojoj taj savremenik piše; možda posledica straha od precenjivanja dostignuća jedne veoma mlade i skromne muzičke kulture. Međutim, krupna je zasluga Stane Đurić-Klajn što je prva utvrdila temeljne, nezaobilazne podatke o starijem fondu srpske literature o muzici, ocrtala liniju njene evolucije, i što je o mnogim pitanjima toga korpusa iskazala uravnotežena shvatanja koja su ostala prihvatljiva i za potonje ispitivače. Ona je u svojim studijama, ogledima i člancima postavila osnovu za dalja istraživanja i proučavanja bogatog nasleđa pisane reči o muzici kod Srba. Sa bibliografske iscrpnosti i delikatne čitalačke empatije, autorkin možda najbolji prilog, s ovoga područja muzikološkog rada, ostaje studija o Isidori Sekulić kao muzičkom kritičaru i esejisti.Aleksandar Vasić: Srpska muzička kritika i esejistika XIX i prve polovine XX veka kao predmet muzikoloških istraživanja Napomene 10 Godine 1948. otvorena je Katedra za istoriju muzike i muzički folklor na Muzičkoj akademiji u Beogradu (današnji Odsek za muzikologiju i etnomuzikologiju Fakulteta muzičke umetnosti). Iste godine formiran je i Muzikološki institut Srpske akademije nauka. Pre Drugog svetskog rata u Srbiji nije bilo institucionalnog rada na području nauke o muzici, iako je između 1922. i 1939. god. naš prvi doktor muzikologije, Miloje Milojević, predavao istoriju i teoriju muzike na Filozofskom fakultetu Beogradskog univerziteta. Milojević, naime, nije imao samostalne muzikološke katedre, već je njegova disciplina izučavana kao pomoćni predmet, u trajanju od četiri semestra, i to na studijskim grupama za Opštu istoriju i Uporednu književnost i teoriju književnosti. Svoju akademsku karijeru na Filozofskom fakultetu Milojević je započeo kao član Seminara za klasičnu arheologiju i istoriju umetnosti Vladimira R. Petkovića, produžio u Seminaru za uporednu književnost i teoriju književnosti Bogdana Popovića, a kada se ovaj povukao u penziju, završio u Srpskom seminaru Pavla Popovića; up. Đorđe Živanović, Napomene o jednoj spomenici: Dvadeset pet godina od izlaska spomenice "Sto godina Filozofskog fakulteta", Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd 1989, knj. 53–54, sv. 1–4 (1987—1988), str. 230–234; Isti, Miloje Milojević — profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zbornik Matice srpske za scenske umetnosti i muziku, Novi Sad 1990, br. 6–7, str. 325–348. Videti takođe: Sto godina Filozofskog fakulteta, Narodna knjiga, Beograd 1963, str. 95, 266. i 838. 11 Up. Stana Đurić-Klajn, "Razvoj muzičke umetnosti u Srbiji", [u:] Josip Andreis — Dragotin Cvetko — Stana Đurić-Klajn, Historijski razvoj muzičke kulture u Jugoslaviji, Školska knjiga, Zagreb 1962, str. 529–709. Ista koncepcija zadržana je u drugom i trećem (engleskom) izdanju ovoga dela; up. Ista, Istorijski razvoj muzičke kulture u Srbiji, Pro musica (Edicija "Pro musica", 1), Beograd 1971; Ista, A Survey of Serbian Music through the Ages (translated by Nada Ćurčija-Prodanović), Association of Composers of Serbia, Belgrade 1972. 12 To se odnosi na sledeća dela: Stana Đurić-Klajn, Uvod u istoriju jugoslovenske muzike, [Beograd] 1959; Isto, drugo, dopunjeno izdanje, Umetnička akademija, Beograd 1963. Videti i: Sonja Marinković, Istorija srpske muzike (za srednje muzičke škole), Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 2000. Izuzetak predstavlja knjiga Roksande Pejović, Srpska muzika 19. veka: izvođaštvo — članci i kritike — muzička pedagogija, Fakultet muzičke umetnosti, Beograd 2001. Ali ova knjiga nije upravljena na srpsku muziku u celini, već je ograničena na XIX stoleće, i to na određene vidove muzičke kulture toga veka. 13 Najpotpuniji uvid u bibliografiju Stane Đurić-Klajn dugujemo monografiji Roksande Pejović, Muzikolog Stana Đurić-Klajn: istoriografska, esejistička i kritičarska delatnost, Srpska akademija nauka i umetnosti [do kraja našeg rada: SANU] (Posebna izdanja, knj. DCXXVII, Odeljenje likovne i muzičke umetnosti, knj. 9) — Muzikološki institut SANU — Udruženje kompozitora Srbije, Beograd 1994, str. 173–201. Videti, u pogledu (ne)potpunosti bibliografije, ograđujuću napomenu prof. Pejović na str. VII–VIII. 14 Up. Stana Ribnikar [Stana Đurić-Klajn], Dr. Vojislav Vučković: Materialistička filozofija umetnosti (Izdanje knjižare "Napredak", Beograd 1935), Zvuk, Beograd, jun 1935, god. III, br. 6, str. 243–244. (ponovo u: Vojislav Vučković, umetnik i borac: lik — sećanja — svedočanstva, redaktor Vlastimir Peričić, Nolit, Beograd 1968, str. 255–256). 15 Ista, Deset godina "Muzičkog Glasnika": "Muzički Glasnik" i jugoslovenski muzički časopisi, Muzički glasnik, Beograd, januar — februar 1940, god. X, br. 1, str. 7–17; u izmenjenom obliku, a pod naslovom "Istoriski pregled jugoslovenskih muzičkih časopisa", objavljeno u autorkinoj knjizi Muzika i muzičari, izbor članaka i studija, Prosveta, Beograd 1956, str. 79–93. 16 Ista, "Predgovor" [za:] Petar Konjović, Knjiga o muzici, srpskoj i slavenskoj (s predgovorom i u redakciji Stane Đurić-Klajn), Matica srpska, Novi Sad 1947, str. 3–12. (Ponovo u autorkinoj knjizi Akordi prošlosti, Prosveta, Beograd 1981, str. 157–164.) Petar Konjović — Povodom osamdesetogodišnjice rođenja, Pozorišni život, Beograd, septembar 1963, god. VII, br. 22, str. 25–26. (Ponovo u autorkinoj knjizi Akordi prošlosti, str. 261–266.) Uloga Petra Konjovića u našoj kulturi, Pro musica, Beograd 1968, br. 37, str. 12–13. (Ponovo u autorkinoj knjizi Akordi prošlosti, str. 266–270.) Petar Konjović — osnivač Muzikološkog instituta i muzički pisac, Zvuk, Sarajevo 1970, br. 108, str. 341–343. (Objavljeno još dva puta: Spomenica posvećena preminulom akademiku Petru Konjoviću, SANU /Posebna izdanja, knj. CDXLVII, Spomenica, knj. 53/, Beograd 1971, str. 37–39; S. Đurić-Klajn, Akordi prošlosti, str. 270–273.) "Esejistički rad Vojislava Vučkovića", [predgovor za:] Vojislav Vučković, Izbor eseja, Srpska akademija nauka (Posebna izdanja, knj. CCXXXIII, Muzikološki institut, knj. 7) — Izdavačko preduzeće "Naučna knjiga", Beograd 1955, str. 1–10. (Drugi put štampano u kolektivnoj zbirci Vojislav Vučković, umetnik i borac: lik — sećanja — svedočanstva, redaktor Vlastimir Peričić, Nolit, Beograd 1968, str. 371–379. Treći put u autorkinoj knjizi Akordi prošlosti, str. 169–179.) Muzičke teme Isidore Sekulić, Zbornik istorije književnosti SANU, Beograd 1986, knj. 11, str. 23–35; ponovo u autorkinoj knjizi Muzički zapisi, Kulturno-prosvetna zajednica Srbije — Muzikološki institut SANU — "Vuk Karadžić" (Biblioteka "Kultura i društvo"), Beograd 1986, str. 77–93. 17 Petar Konjović, Knjiga o muzici, srpskoj i slavenskoj (s predgovorom i u redakciji Stane Đurić-Klajn), Matica srpska, Novi Sad 1947; Vojislav Vučković, Izbor eseja, urednik Stana Đurić-Klajn, Srpska akademija nauka (Posebna izdanja, knj. CCXXXIII, Muzikološki institut, knj. 7) — Izdavačko preduzeće "Naučna knjiga", Beograd 1955. 18 S. Đ. K. [Stana Đurić-Klajn], "Dragutinović, Branko", Muzička enciklopedija, knj. 1, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb MCMLVIII, str. 383; "Vinaver, Stanislav", Isto, knj. 2, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb MCMLXIII, str. 766; "Konjović, Petar", Isto, str. 47; "Muzička kritika u Jugoslaviji. Srbija", Isto, str. 245–246; "Muzički glasnik", Isto, str. 274; "Muzički časopisi u Jugoslaviji. Srbija", Isto, str. 255. (Sve su ove jedinice ponovljene u drugom, dopunjenom izdanju Muzičke enciklopedije, Zagreb 1971—1977.) S. Đ. K. [Stana Đurić-Klajn], "Konjović Petar", Enciklopedija Jugoslavije, knj. 5, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb MCMLXII, str. 305; "Milojević Miloje", Enciklopedija Jugoslavije, knj. 6, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb MCMLXV, str. 115. 19 Eseji o umetnosti, za štampu pripremili: Jovan Ćirilov (Dramska umetnost), Stana Đurić-Klajn (Muzička umetnost) i Lazar Trifunović (Likovna umetnost), Matica srpska — Srpska književna zadruga (Biblioteka "Srpska književnost u sto knjiga", knj. 91), Novi Sad — Beograd 1966, str. 175–327. Za ovo izdanje Stana Đurić-Klajn sastavila je i obiman predgovor "Muzička esejistika i publicistika u Srba", str. 175–201, a ta je uvodna studija preštampana u autorkinoj već citiranoj zbirci muzikoloških studija i članaka Akordi prošlosti, str. 189–209. Inače, u drugom izdanju kolekcije "Srpska književnost u sto knjiga" (1969–1972), tom Eseji o umetnosti nije ponovljen. 20 Videti: Stana Đurić-Klajn, "Muzička esejistika i publicistika u Srba", [predgovor za:] Eseji o umetnosti.... str. 199; isto u: Akordi prošlosti... str. 208. 21 Up. Urednik [Gojko Tešić], "Hronika naučnog skupa", Književno delo Stanislava Vinavera: teorija — esej, kritika i polemike — poezija — versifikacija — proza — jezik i stil — prevodilaštvo — komparativne teme — razno, zbornik radova, Institut za književnost i umetnost (Posebna izdanja, knj. XI) — "Braničevo", Beograd — Požarevac 1990, str. 484. 22 Up. Stana Đurić-Klajn, "Razvoj muzičke umetnosti u Srbiji", [u:] Josip Andreis — Dragotin Cvetko — S. Đurić-Klajn, Historijski razvoj muzičke kulture u Jugoslaviji, Školska knjiga, Zagreb 1962, str. 661; Ista, "Petar Konjović — povodom osamdesetogodišnjice rođenja", Akordi prošlosti, Prosveta, Beograd 1981, str. 264; Ista, "Post mortem", Isto, str. 273. 23 Up. Stana Đurić-Klajn, Glasbena esejistika in muzikologija pri Srbih, Muzikološki zbornik, Ljubljana 1966, zvezek II, str. 96. Ovde Stana Đurić-Klajn govori o Konjoviću kao piscu koji se u svojoj knjizi o Milojeviću "u znatnoj meri služi naučnim metodama". Drugo je, naravno, pitanje: može li se o umetničkoj istoriografiji uopšte govoriti kao naučnoj disciplini sensu stricto? O tom problemu, i to s obzirom na metodološka pitanja nauke o književnosti, pisao je u svojoj veoma uticajnoj knjizi nedavno preminuli akademik Svetozar Petrović; up. Sv. Petrović, Priroda kritike, Samizdat B92 (Edicija "Reč"), Beograd 2003.[2] 24 Up. Stana Đurić-Klajn, "Esejistički rad Vojislava Vučkovića", [predgovor za:] Vojislav Vučković, Izbor eseja, Srpska akademija nauka (Posebna izdanja, knj. CCXXXIII, Muzikološki institut, knj. 7), Beograd 1955, str. 9. Ni posle dvadeset šest godina, pripremajući zbirku svojih ogleda i studija, autorka nije smatrala da ova tvrdnja potrebuje reviziju; up. S. Đurić-Klajn, Akordi prošlosti... str. 179. O ovim muzikološki neubedljivim ocenama pisala je u najnovije vreme Sonja Marinković, Vojislav Vučković i novi realizam, Novi Zvuk, Beograd 1993, br. 2, str. 26–29; v. i englesko izdanje ovoga članka: S. Marinković, Vojislav Vučković and new realism, New Sound, Belgrade 1993, No. 2, pp. 23–32.Deo teksta preuzet sa: Komunikacija
|