*
VRATIĆU SE OPET U NOVEMBRU
Još jedna jesen sad prolazi
tiho dan za danom bez kraja
još jedna radost je slomljena
ostale su suze i tuga
Ali ponekad kao refren drag
čujem još i sad poznat glas
Vratiću se opet u novembru
i biću uvek samo tvoj
to je bilo zbogom u novembru
vratio se nisi ti
Prosle su već mnoge jeseni
nestale su suze i tuga
svoj mali dom sada imam ja
nisam više sama ni tužna
Ali ipak još obećanja sva
tvoja znam, pamtim ja...
TI ME NE VOLIŠ VIŠE
Koliko ove noći ja želim da te ljubim
i dok te tako sanjam, osećam da te gubim.
U mojoj tihoj sobi muziku samo čujem
i dok mi suze oči, o nama pesmu snujem.
A ti me ne voliš više, odlaziš drugoj ženi
stihove njoj sad pišeš kao što si nekada meni.
A ti me ne voliš više, pogled ti čudno zrači —
znam jedna druga sada mnogo ti, mnogo više znači.
Sama sad sklapam oči, sećam se prošlih dana
dok vani sneg se topi, ja tako bdijem sama.
A ruke još te traže, šire se prema nebu
one bi tako htele još jednom da te stegnu.
NEKA TO NE BUDE U PROLEĆE
Ako se ikada budemo rastali
neka to ne bude, nek ne bude u proleće.
Jer teško je gledati sve druge ljubavi
kako se rađaju dok naša umire.
Ako se ikada budemo rastali
neka to ne bude sa suzama i tugom.
Tad se oprostimo od nekih stvari
običnim rečima i odlutajmo bez povratka.
Oprosti što govorim o rastanku.
Suviše sam srećna
da bih bila sasvim bezbrižna.
Htela bih toliko toga da ti kažem.
Al' ne umem sada kad se volim.
Ako se ikada budemo rastali
neka to ne bude sa suzama i tugom.
Ako se ikada budemo rastali
neka to ne bude u proleće.
Ljiljana Petrović — Vratiću se opet u novembruLjiljana Petrović — Ti mene ne voliš više