|
Angelina
|
 |
« poslato: Februar 07, 2011, 01:50:18 pm » |
|
* VIS Idoli 
Koreni grupe Idoli nastali su a sastavu koji se prvo zvao "Merilin", pa zatim "Zvuk ulice". Grupu su činili gitarista i pevač Vlada Divljan (rođen 1958. u Beogradu), basista Zdenko Kolar (rođen 1956.), klavijaturista Dragan Mitrić, bubnjar Kokan Popović i saksofonista Bora Atić.
Sastav je 1978. godine učestvovao na Zaječarskoj gitarijadi i na BOOM festivalu u Novom Sadu. Grupa nije uspela da objavi nijedan snimak i 1979. godine prestaju sa radom.
Prve naznake vezane za grupu Idoli pojavile su se krajem 1979. godine. U okviru projekta "Dečaci, u omladinskoj štampi" su objavljivane prigodne slike članova budućih Idola. Tako je, na primer, za 8. mart štampana fotografija sa potpisom "Dečaci emancipuju žene".
Sastav je zvanično nastao 1. marta 1980. godine kada su održali prvu probu. U grupi su se našli drugovi iz osnovne škole: Vladimir DivIjan, Zdenko Kolar, bubnjar Boža Jovanović i Divljanovi prijatelji iz gimnazije Srdan Šaper (rođen 1958. u Beogradu) i Nebojša Krstić (rođen 1957. u Beogradu). Uz Divljana, Šaper i Krstić su bili zaduženi za komponovanje i vokale. Šaper je na koncertima povremeno svirao sintisajzer, a Krstić udaraljke.
U tim prvim danima sa njima je tesno sarađivao Dragan Papić koji je bio neka vrsta kreativnog medijskog aktiviste. U početku su vešto manipulisali medijima, pa su čak najavljivali da će ime promeniti u "Apoloni 5" ili "Idoli plus bradonje" jer su Zdenko i Boža nosili brade.
Juna 1980. godine održali su prvi koncert i to u beogradskom SKC-a sa udarnim bendovima beogradskog novog talasa. Prvi singl objavili su u saradnji sa časopisom "Vidici" 1980. godine i na njemu su pesme "Pomoć, pomoć" i "Retko to viđam sa devojkama".
Kada su u Zagrebu sa Bregovićem kao producentom snimali drugu verziju tog singla, raskinuli su saradnju sa Draganom Papićem. On je, uz razne medijske manipulacije koje je smišljao, kumovao njihovoj saradnji sa Encom Lesićem u čijem studiju su mogli neometano da rade.
Na Omladinskom festivalu u Subotici u jesen 1980. godine sa pesmom "Zašto su danas devojke Ijute", osvojili su jednu od nagrada.
Zatim su uzeli učešće na ploči "Paket aranžman" (snimano u jesen i zimu 1980, objavljeno 1981 za Jugoton), zajedno sa grupama Šarlo akrobata i Električni orgazam. Idoli su snimili pesme "Maljčiki", "Plastika", "Schwule fiber Europa" i "Amerika".
Prvi samostalni koncert u Beogradu održali su 25. juna 1981. godine u bašti SKC-a. Karte su se kod tapkaroša prodavale po četvorostrukoj ceni, a kao predgrupe su nastupili Bezobrazno zeleno, Via Talas, Marko Brecelj i Feo Volarič.
Na sledećem diskografskom zahvatu, orijentisanom mini LP-u našle su se "Zašto su danas devojke ljute", "Ime da da", "Dok dobuje kiša u ritmu tam tama", "Malena", obrade "Devojko mala" Darka Kraljića i "Hajde!" Čaka Berija (Chuck Berry). Ploča je urađena u produkciji Pika Stančića, a kao gosti pojavili su se članovi grupe Film, Mladen Juričić koji je svirao usnu harmoniku i Jurij Novoselić za orguljama. Na omotu se našla reprodukcija slike 'Akt na crvenoj pozadini' Modiljanija. Ovaj mini LP objavio je Jugoton na kaseti zajedno sa mini LP-em grupe Film na kome je snimak njihovog koncerta u klubu Kulušić.
Pjesma "Devojko mala" je u originalu izvođena od strane Đuze Stojiljkovića, a nastala je za film "Ljubav i moda" 1958. godine. Prvo ide verzija iz filma, a onda sa albuma. Njena prvobitna verzija je iste godine i objavljena na singl ploči.Od tada do danas doživjela je veliki broj reinkarnacija, od starogradskih do rock and roll izvodjača. Najupečatljivija od svih verzija je možda ipak ova koju su napravili Idoli.
Istog leta Idoli i Film odlaze na zajedničku turneju po jadranskoj obali. Putuju brodićem i sviraju po turističkim lukama. Leta 1981. godine u grupu dolazi bubnjar Kokan Popović (ex Merilin, Zvuk ulice, grupa Slađane Milošević). Snimanje prvog albuma započinju sa Goranom Vejvodom i Dušanom Mihajlovićem Spirom. Produkciju prvi put rade sami, Spira je trebalo da bude asistent produkcije, a Vejvoda je u to vreme važio kao šesti član grupe. Medutim, obojica se posle nekoliko dana snimanja povlače i rad nastavljaju sami, uz pomoć snimatelja Mileta Pileta Miletića.
Na ploči je Šaper svirao sintisajzer, Krstić udaraljke, a prateći vokal u pesmi "Odbrana" otpevala je Bebi Dol. Ploča dobija naziv "Odbrana i poslednji dani" po književnom delu Borislava Pekića i na njoj se prvi put predstavljaju kao kompleksni autori, nudeći antropološki pristup pravoslavlju, zahvataju u enigmu Tito i bave se prvi put načetim temama. Omot ploče odštampan je ćirilicom, sa detaljima freske. Prvobitna ideja da na naslovnoj strani bude mileševski Beli anđeo, nije odobrena od strane interne komisije diskografske kuće.
Promotivni koncert održali su u Domu omladine početkom juna 1982. godine. Pre izlaska grupe na scenu, sa traka su se čuli pravoslavni horovi, a dramaturg Biljana Maksić je okadila binu, što je izazvalo negativne reakcije u dnevnoj štampi.
Zahvaljujući toj ploči, po izboru kritike časopisa "Džuboks", bivaju proglašeni za grupu 1982. godine, a album je ocenjen kao najbolji u tom periodu. Takođe, po izboru sedam evropskih magazina dolaze na četvrto mesto rock grupa u Evropi. Album "Odbrana i poslednji dani" u glasanjima kritičara tokom sledećih godina proglašen je za najbolju jugoslovensku ploču.
Jula 1982. godine Zdenko Kolar odlazi u JNA, a menja ga Branko Isaković (ex Bulevar, Suncokret). Publiku iznenađuju i sledećom pločom "Čokolada" koju snimaju u Londonu a produkciji Boba Peintera (Bob Painter). Okrenuvši se čistom pop zvuku, pesmom "Čokolada" postižu najveći hit u karijeri, a ploča ostvaruje visok tiraž. Na njoj se Vlada Divljan pojavljuje kao autor samo u pesmama "Radostan dan", "Vetar i zastave" i "Ja sam to", jer je u to vreme spremao diplomski na Rudarsko-geološkom fakultetu.
U isto vreme Šaper diplomira režiju. Ploča donosi i rockabilly orijentisane "Bambina", "Soda boj", "Stranac u noći". Prvobitna ideja je bila da ta ploča bude objavljena kao dupli mini LP pod imenom "U gradu bez sna", ali su u Jugotonu rešili da objave standardan album.
Pesma "Maršal" je originalno trebalo da bude na ovoj ploči, ali je zbog cenzure skinuta (pesma je posvećena Titu). Na CD-u Vlade Divljana "Odbrana i zaštita" koji je on snimio na zimu (1995/1996) na koncertima u Beogradu se nalazi i ova stvar uživo. To je jedini njen snimak dostupan za sada. ...
VIS IDOLI su radili i muziku za film "Davitelj protiv davitelja". Stvar koju je napisao Srdjan Šaper "Beogradski davitelj" nikada nije objavljena, iako je jedna od najboljih koju su Idoli ikad napravili. Šaper glumi u filmu mladog predvodnika grupe "VIS SIMBOLI". Muzika datira iz 1982 godine. Film je prikazan 1984.
Posle koncerta u Ljubljani, krajem marta 1984. godine, rasplamsala su se uzajamna nezadovoljstva koja su dugo tinjala i grupa prestaje sa radom. Poslednji zapis pod imenom Idoli pojavio se na ploči sa muzikom iz filma "Šest, dana juna" koji je režirao Dinko Tucaković po scenariju Nebojše Pajkića. Ploču je osmislio Vlada Divljan sa brojnim saradnicima. Srđan Šaper je preuzeo deo vokalnih deonica, Zdenko Kolar je svirao bas, Branko Isaković takođe, a to su bill bubnjari Piko Stančić, Boban Petrović, klavijaturisti Đorde Petrović, Dragan Ilić, gitarista Gagi Mihajlović (gitarista "KATARINE II" ) i saksofonista Vuk Vujačić. Album je 1985. objavljen a u periodu VI 1984 — VI 1985. je sniman.
Mišo Kovač se pojavljuje u pesmi "Da je duži moj dan", a Divljan komponuje i autentičan narodnjak "Ja je zovem meni da se vrati" koji peva, takozvani 'kosmički Bosanac' Jahija Gračanlić a pratnji orkestra Ace Stepića.
Dakle, iako grupa nije postojala album "6 DANA JUNA" je objavljen pod firmom VIS Idoli. Mnogi smatraju ovu ploču kao prvi solo album Vlade Divljana, ali to je ploča Idola — i to jedna od najboljih (posle "Odbrane").
Album "Odbrana i poslednji dani" je 1986. godine proglašen od strane kritike za najbolju ploču Yu rock-a. Izlazi na CD-u 1990 u izdanju "Jugotona" iz Zagreba. Doduše, CD je štampan latinicom, a "Odbrana" je postala "Obrana" na ovom izdanju (originalan omot je ćiriličan, ujedno i prvi te vrste u Yu rock-u ).
Po raspadu Idola, Šaper i Krstić su radili muziku za pevačicu Biljanu Krstić, snimili album "Poslednja ljubav u Jugoslaviji" (Jugoton 1987.) sa za to priliku oformljenom grupom Unutrašnja imperija, koju su sem njih činili Branko Isaković, Gagi Mihajlović i Dragoljub Đuričić. Zatim su se povukli iz muzike. Šaper je počeo da se bavi marketingom. Glumio je u filmu "Davitelj protiv davitelja" reditelja Slobodana Šijana, režirao video spotove i komponovao muziku za filmove i TV emisije. Krstić se zaposlio kao lekar. Glumio je u filmu "Šest dana juna".
Njih dvojica 1995. godine osnivaju Dobrovoljno pevačko društvo. Vlada Divljan je pokrenuo solo karijeru, a 1991. godine odselio se u Australiju.
Vladimir Divljan trenutno živi u Beču, dok svoj muzičarski rad obavlja na potezu Beč-Beograd.
U izdanju poljske diskografske kuce BMG marta 2001 godine pojavio se CD pod nazivom "Yugoton". U pitanju je plod svojevrsne saradnje poljskih muzičara sa umetnicima prostora nekada poznatog kao Jugoslavija — u izvodjenju najpoznatijih poljskih rock pevača i pevačica, prearanžirano je i ponovo snimljeno na poljskom svega 12 numera.
Pored dve kompozicije Vladimira Divljana iz repertoara VIS-a Idoli ("Maljčiki" i "Retko te vidjam sa devojkama") snimljene su i tri numere od Filma, dve od Haustora i po jedna od Orgazma, Bajage, Parnog Valjka, Kazališta i Aerodroma. Na samim snimanjima osim Vladimira Divljana gost je bio i Darko Rundek, a sve vremeje sniman dokumentarac o projektu. 'Yugoton' je CD + izdanje sa multimedija dodatkom.
Članovi grupe bili su:
— Boža Jovanović (bubnjevi; 1980—1981),
— Kokan Popović (bubnjevi; 1981—1984),
— Nebojša Krstić (udaraljke i glas),
— Srđan Šaper (udaraljke i glas),
— Zdenko Kolar (bas gitara; 1980—1982),
— Branko Isaković (bas gitara; 1983—1984),
— Vlada Divljan (gitara i glas),
— Goran Vejvoda (gitara, klavijature) — punopravan član grupe kratko 1982. godine.mojblog |
