Nada Mamula (1927—2001)
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Muzika « MUZIČKO STVARALAŠTVO I IZVOĐAŠTVO SRBA « Izvođači I « Nada Mamula (1927—2001)
Stranice: 1   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Nada Mamula (1927—2001)  (Pročitano 28922 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Angelina
Administrator
Hero Member
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 4670



Pogledaj profil
« poslato: Februar 05, 2011, 04:50:44 pm »

**

BIOGRAFIJA NADE MAMULE





NADA MAMULA
(Beograd, 09.01.1927 — Beograd, 11.10.2001)



Nada Mamula, rođena Vukićević, došla je na ovaj svet 09.01.1927. godine u Beogradu. Krštena je u maloj crkvi Svetosavskoj na Vračaru. Otac Miodrag vodi poreklo iz Aleksinca, dok je majka Smiljana iz Soko banje.
 
Pesmom je obeležila čitavo jedno vreme, darujući nam nesebično sebe. Svojom nedostižnom interpretacijom budila je u nama ono najlepše osećanje, osećanje pripadnosti nečemu što je ljudsko i što se čovek zove. Jačinom svoga glasa nije pomerala planine, ali je njime pridobila bezbroj obožavalaca i poštovalaca svoga rada. Duboko je ponikla u izvođenje narodne pesme.

Udajom za Nikolu Mamulu, odlazi u Sarajevo, i tu, u srcu sevdaha, upoznaje se sa sevdalinkom. Ostalo je zabeleženo da joj je prva sevdalinka koju je zapevala, bila, "Ah, meraka u večeri rane!" Nizali su se za tim bezbrojne nezaboravne interpretacije sevdah pesme, ali i komponovanih pesama, pisanih u duhu tradicionalne narodne muzike. Nada je pevala i plenila mnoga srca, živeci u ubeđenju da njeno iskreno i srdačno pevanje mnoge duše, zaljubljene u dobru narodnu pesmu, učinilo srećnim. Pevala je za juče, danas, sutra...

U Nadinom izdavačkom opusu nije bilo puno ploča. Dva velika samostalna albuma, nekoliko ploča izdatih u Australiji, Bugarskoj, Holandiji i Americi (na ovoj zadnjoj se nalazi interpretacija pesme "Kafu mi draga ispeci", koju je Nada prva snimila i pokazala javnosti), jedna audio kaseta, te nekoliko desetina singl ploča. To je kompletna njena diskografska zaostavština.

Ali, zato u arhivama Radio Sarajeva, Radio Beograda, Radio Novog Sada i radio Podgorice, ostavljeno je preko dvesta njenih interpretacija nezaboravnih sevdah i pesama iz Srbije i Crne Gore, Sandžaka, Vojvodine... Snimila je za arhiv, retke pesme, koje niko do tada nije snimio ili nije uopšte čuo. Rado je bila viđen gost svuda, gde god se pojavila.

Uz Zaima Imamovića, bila je najpopularniji pevač ondašnje Jugoslavije. O njenoj popularnosti napisano je dosta. Dosegla je sam vrhunac koji jedan smrtnik može da dosegne.

Osim izuzetnog glasa, posedovala je osećanje za prijateljstvo, druženje sa kolegama, sa obožavaocima, ispunjavajući joj život i nadahnjujući je da peva još bolje, još više. Ušla je u srce mnogih, i tu zauvek ostala, svojom pesmom, svojom nedostižnom interpretacijom.

Tokom svoje karijere sarađivala je sa mnogima, počevši sa Vojom Trifunovićem u Radio Beogradu, velikim Vlastimirom Pavlovićem - Carevcem, (sa kojim je snimila svoju prvu ploču), da bi nastavila sa tamburašima Joze Penave i Makse Popova, sa Ismetom Alajbegovićem Šerbom, sa Jovicom i Ratomirom Petkovićem, sa Radojkom i Tinetom Živković, sa Ljubišom Pavkovićem, i sa još mnogim drugim, velikim muzičarima.

Gubitak voljenog saputnika, teško podnosi i to postaje uzrok njenog naglog povlačenja sa scene. Nakon smrti supruga održala je oprostajni koncert u sarajevskom "Domu mladih", pojavila se na koncertu posvećenom Jozi Penevi, otputovala na jedno gostovanje u Kanadu, i povukla se da dostojanstveno dočeka odlazak sa ovog sveta. Više nije nastupala!

Od 1995. godine, kada joj umire majka Smiljana, odbija novinare, televizijske ekipe... živi sama, u svom stanu, i kako sama jednom reče: "Živim od uspomena i pričam sa slikama!" To je bio život ispunjen pesmom, pesmi ceo posvećen.

Dana 11.10.2001. godine, zauvek je otišla "Negde u daljine". Po izričitoj želji, sahranjena je u krugu odabranih prijatelja i rodbine, na Novom groblju u Beogradu.


Tekst: E. Milić & I. Mamula

Napomena: fotografija i deo teksta preuzeti sa duplog CD-a.

[postavljeno 29.04.2007]
Sačuvana
Angelina
Administrator
Hero Member
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 4670



Pogledaj profil
« Odgovor #1 poslato: Februar 05, 2011, 04:51:50 pm »

*

NADEŽDA NADA MAMULA — DISKOGRAFIJA


SINGLOVI & ALBUMI


Dupli CD

01. A što ćemo ljubav kriti
02. Stade se cvijeće rosom kititi
03. Beograde grade
04. Srdo moja
05. Djevojka sokolu zulum učinila
06. Moj dilbere
07. Kolika je Jahorina planina
08. Ah meraka u večeri rane
09. Mujo kuje konja po mjesecu
10. Romanijo, goro jelovita
11. Bosno moja
12. Negdje u daljine
13. Niz polje idu, babo, Sejmeni
14. Svaka majka koja ćerku ima
15. Čudna jada od Mostara grada
16. Sunce žeže zapara je ljuta
17. Ne ašikuj, Mujo
18. Mujo đogu po mejdanu voda
19. Sinoć dođe tuđe momce
20. Na teferić pošla nana
21. Evo srcu mom radosti
22. Bere cura plav jorgovan
23. Sedamdeset i dva dana
24. Još ove noći čaše nam dajte
25. Bosa Mara Bosnu pregazila
26. Mene moja zklinjala majka
27. Mene majka neguje i gleda
28. Znaš li dragi onu šljivu ranku
29. Kad ja pođoh na Bembašu
30. Smederevo, grade od starina
31. Aj, gdje si dragi živa željo moja
32. Trepetljika trepetala
33. Oj Jelena, kćeri moja jedna
34. Sve behara
35. Vihor ružu niz polje tjeraše
36. U đul bašti
37. Omer, beže
38. Oj Safete Sajo, Sarajlijo


Ostale Nadine pesme

Nit' ja spavam, nit' ja drijemam
Oj Mostaru, širok li si
Po mjesečini




Nada kada je imala 16 godina

Fotografija preuzeta sa duplog CD-a.
Sačuvana
Angelina
Administrator
Hero Member
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 4670



Pogledaj profil
« Odgovor #2 poslato: Februar 05, 2011, 04:52:42 pm »

*

BOSNO MOJA

Bosno moja, mila, divna
lijepa, gizdava...
aj, u tebi je Sarajevo
puno sevdaha.

U tebi su gore mnoge,
gore zelene...
aj, proslavljene gore mnoge,
Bosne ponosne!

Bosno moja, mila, divna,
lijepa, gizdava...
aj, u tebi je Banja Luka
uzdah momaka!
Aj, u tebi je Banja Luka
šeher sevdaha.



NEGDE U DALJINE
Rade Jovanović

Negde u daljine pogled mi se gubi,
nekog u daljini moje srce ljubi.
Prolazi mi mladost i u čežnji vene,
daleko si dragi, daleko od mene.

Ja čeznem i žudim za dalekim krajem
i za tvojim dragi toplim zagrljajem.
Tebe srce želi i o tebi sanja
tužna mi je mladost bez tvog milovanja.

Daleko si dragi, daleko si mili,
daljina je mnoga srca rastavila.
Da l' je tvoje verno osećaju pravom,
da ne gasne ljubav tihim zaboravom.



JOŠ OVE NOĆI ČAŠE NAM DAJTE

Još ove noći čaše nam dajte
rastanka pjesme pjevajte.
Od sutra krećem u život novi;
rastanak dođe, zdravo drugovi.

Sutra kad sunce zablista sjajem
i rujna zora zamjeni noć,
drugovi moji, ruku vam dajem;
daljine zovu, ja moram poć'.

Daljina zove srce da luta
nemira svoga da sledi trag.
Ostavljam oca, ostavljam majku,
ljubljenog dragog i zavičaj drag.



SRCE MOJE SAMO ZNA ZA TUGU
Josip Maleševac — Rade Vidić

Srce moje samo zna za tugu
odkada si upoznao drugu;
i kad si joj ljubav darovao
tešku si bol srcu mi zadao.

Svake noći kraj prozora sama,
tužne pjesme pjevam u suzama;
čekajući da li ćeš mi doći
da mi srećom zasijaju oči.

Tebe nema, zalud suze lijem
zalud mislim oko sebe di je;
jer ti sada na tuđem prozoru
drugu ljubiš, sa njom čekaš zoru.



NA TEFERIČ POŠLA NANA
Tekst i muzuka: J. Peneva
Beogradski sabor 71


Na teferič pošla nana
S unucima i snahama
Hajde nano, bona nano
Da igramo i pjevamo
Nit' me zov'te, nit' umijem
Nit' vam pjesme razumijem

Haj, nekada je i nana pjevala
Cijela me je Herceg-Bosna znala
Haj, jagmiše se momci sa svih strana
Na konjima, do mog babe hana

Nekada se sijelilo
Uz sazove i daire
Pjevale se pjesme stare
A daire zveketale
Tugo moja, moji dani
čini mi se, to bi lani

Haj, pa zar nije poslušati dika
Kršni momci, divna sevdalinka
Haj, svaka riječ u med se pretvara
Na spomenu duša se odmara

Da još jednom vidim momke
Kako dobre jašu ate
Suhom svilom pokrivene
A kadifom okićene
Da su hitri kao srne
A vileni kao vile

Haj, da im guste grive zaviore
Pod nogama kopite da gore
Haj, da zavrište i konji i momci
Čini mi se podmladila bih se






YouTube: Jedna od Nadinih verzija pesme "Bosno moja"
YouTube: Nada Mamula — Negde u daljine uz pratnju Radojke i Tineta
YouTube: Nada Mamula — Još ove noći
YouTube: Nada Mamula — Srce moje samo zna za tugu
YouTube: Nada Mamula — Na teferič pošla nana
Sačuvana
Angelina
Administrator
Hero Member
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 4670



Pogledaj profil
« Odgovor #3 poslato: Februar 05, 2011, 04:53:10 pm »

*

Život – Nada Mamula, kraljica sevdaha


      


PAMTITE ME PO PESMAMA MOJIM!
 
Gotovo četiri desetljeća bila je nezamjenjiva na glazbenoj sceni i svojom pjesmom godinama punila koncertne dvorane i srca svoje publike.

Nema Bosne bez sevdaha, a jedan dio tog sevdaha, utkanog u pjesmu, vezan je za ime Nade Mamule. Ona je dio bosanske sevdalinke, dio onoga pravog glazbenog meraka, i sve ljepote te pjesme. Njen prijatni alt prilično je poznat u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, SCG, a slušali su ga mnogi i u Europi, ali i šire. Rijetko tko će uspjeti nadahnuto i sa srcem otpjevati stare dobre pjesme: "U đul bašti", "Bosno moja", "Mujo kuje", "Omer beže", "Djevojka sokolu", "Svaka majka koja kćerku ima", kao što je to uspijevala Nada Mamula. Pjesmama je "liječila ranjene duše", a mnogi ljudi koje je ona zabavljala i uveseljavala sjetit će se da je njen lik više od svega krasilo to što je osobito cijenila ljude, i oni su to dakako osjećali.

Nada Mamula rođena je u Beogradu 09.01.1930. godine. Gimnaziju završava u Sarajevu, a pjevanjem se počela baviti 1951. godine. Životnim i pjevačkim stazama krenula je nakon svršetka Drugoga svjetskoga rata, početkom pedesetih godina prošloga stoljeća…

Znate nikada nisam ni sanjala da ću tako duboko i toliko dugo ostati vezana za Bosnu, govorila je počesto Nada. Slučajno sam doputovala u Modriču, za vrijeme zimskog raspusta 1947. godine. Sestra mi se udala, njen muž je bio veterinar, koji je tamo bio dobio službu. I ja im došla u goste. Stanovali su kod jedne Nane. Ona je imala sina Mujkana i snahu Azizu. Eh kakva je ta Aziza bila! Ne znam da li sam ikada ljepše čeljade vidjela. I tako prvi put sam sjela pored mangala, vidjela kako se suče i pravi pita, vidjela siniju…

Nada je tu bosansku pjesmu zavoljela još kao djevojčica, živeći u Beogradu. Imala je prigodu da sluša Vuku Šeherović. Slušala je odlazeći u školu. Bila je tu jedna kavana sa baštom, tako da je počesto stajala, oduševljena njenim pjevačkim glasom. Nakon toga slušala je i na koncertima. Činilo joj se da je svaki dio njene pjesme upijala jer ta bosanska pjesma je ušla duboko u nju.

Pjevačku karijeru započinje u Radio Sarajevu 1953. godine. Kao rođena Beograđanka, mlada, tek vjenčana, pošla je i ona u Sarajevo sa mužem, koji je tu također došao raditi. U jednom intervjuu istaknula je:

Suprug Nikola i ja slušali smo jednom radio u menzi, gdje smo se hranili. U to vrijeme rijetko je ko i posjedovao radio-aparat. Zapjevušila sam pjesmu koja se emitovala i odjednom saopštila mužu. Odoh i ja sutra na audiciju! Pa što bude, dža ili bu! Nije se bunio, jer je bio siguran da neću uspjeti. Vjerovao je da ja nemam šta tražiti u Sarajevu gdje su najbolji pjevači sevdaha. Otprilike ponašao se kao ajde idi, bogati, riješi me se. No primili su me otprve!

U to vrijeme, u Sarajevu je vodeći pjevač bio Zaim Imamović. A pjevale su tada dakako i Zumra Mulalić, Radmila Jagodić, Zora Dubljević… Nakon toga im se pridružila Nada, došli su i Beba Selimović, Zehra Deović i Safet Isović. Dobro je primljena. Uz potporu svojih kolega, zasigurno lakše je uspijevala savladati prepreke, koje je i kasnije sretala. Putovali su zajedno, i pod svakakvim uvjetima, Čak i traktorom, ili pod ceradom kamiona, volovskim kolima. Prolazilo je vrijeme dok nije "uhvatila" bosansku pjesmu. A prošle su i godine dok, s pravom, oni što znaju što je pjesma i koji je cijene, nisu istaknuli da tu sevdalinku Nada Mamula odlično, možda i ponajbolje pjeva. Ponosno je govorila:

Moj muž nije Bosanac. Mamule su iz Hrvatske, Gorski kotar. No čujte ja sam presretna što su svi mislili da sam Bosanka! To je bila prava potvrda za mene. A kada sam putovala u Banja Luku 1953. godine, bila sam prestrašena, jer je tamo bila stroga publika. A pravo da budu strogi je tradicija lijepe pjesme. Isto je bilo i sa Mostarom. Pa, tamo je nastala "Emina", pa i njima Šantić daje moralno pravo da budu strogi ocjenjivači. Nakon toga slava je počela. Ali mi smo je sticali na posve drugi način od ovoga danas. Gostovali smo obično po domovima armije, i to tamo gdje Radio Sarajevo nađe za shodno. Ja i moje kolege bili smo pjevači pod platom, i kada bi gostovali dobijali bi i honorar, u to vrijeme počesto smo išli na gostovanja i traktorima, kamionima. Jednom smo se našli u blatu do guše, izvlačili su nas, malte ne. Ali zadovoljstvo je bilo pjevati. Dolazak pjevača bio je događaj. Nakon koncerta, okupljali bi se najviđeniji ljudi iz mjesta, da bi proveli nekoliko sati sa nama.

U to vrijeme pedesetih i početkom šezdesetih godina, ljudi su se okupljali pod banderama, jer na električnim stubovima su bili instalirani zvučnici. I točno se znalo kada je na Radio Sarajevu emisija sa narodnim pjesmama. Ako bi u kojem slučaju nestalo struje, slušatelji okupljeni pod stubovima, bili bi razočarani. Glasno bi negodovali. Kada bi onaj što upravlja "razglasom" zakasnio na svoj "radni zadatak", a emisija sa narodnim pjesmama počela, mogao je očekivati pogrde. Sa Sarajevom je bila u dubokoj i prisnoj vezi. Voljela je i grad i ljude. Tu su joj ostali prijatelji koje je upoznala tijekom petnaest godina življenja. Sarajlije su je izabrale za svog doživotnog počasnog građanina. Sve se to ostvarilo do 1966. kada se slijedeći muža i njegovu službu, vratila u Beograd. No i potom u Sarajevo je uvijek rado dolazila i gostovala. Rodni grad uvijek je nosila u srcu, ali nikada nije govorila da je Beograđanka iliti ovo, ono. Primjetila je da ljudi koji su je godinama poznavali, na upit, je li stvarno nije Bosanka, kada kaže, osjećali su se kao da su razočarani, prevareni…

Koncem šezdesetih, te sedamdesetih i osamdesetih godina glas Nade Mamule prošao je i svijetom. Čuo se i u zabitim krajevima, ali i u Americi, Europi, bivšem SSSR-u, Australiji i Africi — Egiptu, Ugandi, Keniji i Zambiji. Sve sa željom da našim ljudima, koje je život uputio, ko zna iz kojih sudbina, daleko od Balkana, od svojih zemalja, obitelji i prijatelja, da dočara barem djelić zavičaja. To je veli njen posao. Zato je tu u dvorani. Zaboravljala je i 48. sati puta, i umor, jer može samo zamisliti koliko su ti ljudi prešli da ih vide i slušaju.

To su za mene bili veliki događaji i tu pare nisu i ne mogu dominirati. Jer što oči i srce kažu, to novac ne može da ti pruži. Ne možete ga razočarati, da ode nesretan. Morate da pjevate najbolje što možete. Srcem. I ne samo u Australiji, nego i ovdje. Ljudi su svugdje isti — tvrdila je počesto Nada.

Međutim, koncem šezdesetih godina uslijedilo je doba "ekspanzije" novokomponovane pjesme. U početku se, priznaje, teško snalazila:

Pokušavala sam se prilagoditi tržištu i u početku nisam uspijevala. Možda i zbog toga što nisam bila baš spremna da načinim veliki ustupak i u svoj repertoar unesem baš sve ono što je bio trend u novokomponovanoj pjesmi. A i da bi se došlo do dobre pjesme trebalo je biti hitriji, trebalo je trčati, možda vući nekog za rukav. Ni kompozitori nisu bili spremni na saradnju, jer su valjda smatrali da njihove pjesme, treba da lansiraju mladi, nepoznati pjevači. Možda su vjerovali da ja više ne mogu da napravim "bum", kao neki anonimusi. Na kraju, sam sebi rekla: Zašto ne bih i ja! Mada sam se dugo opirala takvoj odluci. Vidim na kraju dok ja razmišljam o ukupnom kvalitetu pjesme, dotle drugi prave pare i slavu, imaju prednost u koncertnim dvoranama, radiju i televiziji.

I opet je krenulo. Sa Safetom Isovićem snima novokomponovanu i popularnu duet pjesmu "Oj Safete Sajo Sarajlijo" kojom se uvrštava u novokomponovani stil. Tu su i slijedeći naslovi: "Ostavljena žena", "Bolujem ti majko", "Samo ti", "Gdje si noćas kada kiša pada", "Ej malo ja malo ti", "Pjevaj Liko", "Sunce jarko pomoli se", "Hajde, hajde ukolo", "Smederevo grade od starina". Ostale su i njene pjesme o gradovima kao što su: "Oj Mostaru moj beharu", "Oj Mostaru širok li si", "Sarajevo mjesto najmilije", "Bosanka sam", "Herceg-Bosna", "Kolika je Jahorina planina". Pjevala je i o rijekama kao "Mošćanice vodo plemenita", "Bosa Mara Bosnu pregazila" i mnoge, mnoge druge. Prvu ploču snimila je 1957. godine u PGP. I svi naredni nosači zvuka "singl i longplej" dosezali bi zlatni tiraž, a bilo ih je puno i u mnogim kućama kao što su: Jugoton, Diskoton, Diskos i PGP. Srećom, fonoteke radija i televizije svuda čuvaju njene snimke. Velik broj tonskih zapisa ostao je sačuvan i u Radiju Federacije BiH — studio Sarajevo. TV Beograd je sačuvala emisiju pod nazivom "Dame biraju" iz 1977. godine u trajanju od pola sata, gdje pjeva pet bosanskih pjesama. Sudjeluju i Reihan Demirdžić i Rudi Alvađ koji su zaduženi za bosanski humor, te Nedjeljko Bilkić. Trebao je biti gost i Safet Isović, ali zbog svojih koncerata nije mogao doći. Tu je i emisija "Siluete" iz 1985. godine gdje osim izvedbi bosanskih i jedne novokomponovane pjesme govori o svojemu životu i radu. Postoji i nešto Nadinih snimaka gdje je nastupala na "Beogradskom proleću". Posljednji CD sa 19 sevdalinki može se nabaviti u Beogradu.

Surađivala je i radila sa mnogima: Jozo Penava, Ismet Alajbegović-Šerbo, Jovica Petković, Antus Gabric, Toša Elezović — harmunikaši, te sa narodnim i tamburaškim orkestrom RTSA. Na turnejama, festivalima i koncertima, prije svih na Ilidži nastupala je i u duetu sa Sajom Isovićem i Zaimom Imamovićem te drugima. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, prije svih zvanje istaknutog umjetnika — 1976. godine, plaketa RTSA za 20. godina pjevačkog rada 1973. godine, kao i sa festivala "Ilidža", te festivala u Sisku 1971, pa "zlatni mikrofon" Radio Beograda za 1974. i 1976. godinu za pjevača godine. Posjedovala je plaketu estradnih djelatnika Srbije, i dakako priznanje Crvenog križa za humanitaran rad. A na počasnom mjestu bila joj je plaketa grada Sarajeva za srcem otpjevanu sevdalinku!

Možemo istaknuti da je otprilike ovako izgledalo "životno zrcalo" Nade Mamule. Uz izuzetnog dragog i dobrog muža, proživjeli su 35. godina u braku, negdje do 1985. godine kada ostaje bez svoga Nikole. Iako nisu imali djece, nikada nije bilo problema. On nije bio čovjek koji bi je sačekivao, spočitavao, vozio autom, bio pokraj nje dok pjeva. Jedno drugomu su činili i lijepo organizirali svoj život. Voljela mu je pričiniti malu radost i veselje. U to vrijeme bila je i brižna kćerka, i jako emotivna osoba. Uz njene koncerte išao je i topli pljesak, od kojih se kako je sama kazivala, diže kosa na glavi. I sva ona stajanja na jednoj nozi, putovanja kamionom, traktorom, što se gazilo i blatom i snijegom, što se išlo od željezničkog kolodvora do ledene dvorane, sve je to lijep ugođaj jer je obožavatelje podigla na noge.

Koncem osamdesetih godina komentirajući novokomponovanu glazbu govorila je:

Svu muziku svijeta ja zaista volim, samo ne bi trebalo previše forsirati samo novokomponovane pjesme, jer mi imamo od čega da stvaramo našu autohtonu muziku. Nismo bez tradicije. Da ne idemo iz Bosne u svijet, da ostanemo u Bosni. Mi moramo da ostanemo ovdje gdje su najizdašnija vrela naše muzike. Vidite tu je jedan Mostar, pa Banja Luka kakvih sve pjesama o njima samo ima. Pa Lika, Slavonija. Zašto da onda idemo u nekakvu bestragiju i otuda da donosimo samo stran zvuk našem uhu! Sada je drugačije, ne pjeva se više narodna pjesma. Danas održite koncert, izađete na zadnja vrata, publika na prednja, i nikom ništa. Gotovo završen posao, sjedaju u kola i fiju-u drugo mjesto na drugu tezgu. Gotovo sve se svodi na to hoće li biti novca ili ne…

Došle su tako i devedesete godine, s njima i nova ratna zbilja. A samo prije pola stoljeća i Nadino djetinjstvo oteo je Drugi svjetski rat. Nevjerica, tuga, zebnja u njenom srcu, više joj nisu dale zapjevati. Od 1992. godine živjela je sa svojom majkom Smiljom, povučeno, izbjegavajući medije i novinare. Dakako, kolege je nisu zaboravljale. Nedjeljko Bilkić ju je učestvujući u TV emisijama počesto pozdravljao. Safet Isović u "Baščaršijskim večerima", ljeta 2001. u Sarajevu istaknuo je jednom prigodom i ljepotu Nadine pjesme. Listopada 2001. godine, predosjećajući da joj se bliži kraj, zaželjela je da i njen odlazak proteče skromno, bez velike medijske pozornosti, u krugu obitelji i prijatelja. Preminula je 11 X. u jednoj beogradskoj bolnici, i našla spokoj ne u Aleji zaslužnih građana, već po osobnoj želji, pokraj svojih roditelja na beogradskom Novom groblju. Pa ipak beogradski tisak i elektronički mediji rastali su se od nje sa po nekoliko skromnih redaka. Potonje što je ponavljala prijateljima bilo je:

Presretna sam onim što sam postigla i više od toga ne tražim ništa. Za moje ime se zna, za moju pjesmu se zna. Neka me pamte samo po pjesmama mojim!

Pamtimo je sa nadom da je ovo podsjećanje ipak bilo neizbježno.


Piše: Boban Markotić
Septembar, 2005.
Sačuvana
Angelina
Administrator
Hero Member
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 4670



Pogledaj profil
« Odgovor #4 poslato: Februar 05, 2011, 04:53:34 pm »

**

KOLEGE O NADI MAMULI


Jovica Petković
"To je moja Smederevka i Bosanka"

Nada Mamula je moja sugrađanka. Oboje smo rođeni u Smederevu, ali su nas životni i profesionalni putevi odveli i zbližili u Bosni. Od šezdesetih godina prošloga vijeka smo jako puno snimali, nastupali, družili se, veselili ili tugovali. Bosnu smo voljeli na poseban način, ali to nije slučajno. Znate, nas je Bosna prihvatila široko raširenih ruku i punim srcem.

Iako je rošena Beograđanka, Nada je toliko zavoljela sevdah i Bosnu da joj čak na momente imponovalo kada bi je vezivali za bosansko podneblje.

Kada bi znali sa kakvom je lakoćom Nada snimala za arhiv Radio Sarajeva ili nastupala na koncertima, priredbama, zabavama... Njoj se nije moglo dogoditi da pogreši, ili da je glas izda. Bila je jako strog kritičar prema sebi. Na harmonici, kao šef orkestra Radio Televizije Sarajevo, pratio sam je na najmanje 500 nastupa. Zanimljivo je da bi svaki put nakon što bi otpjevala, okrenula se prema meni i pogledom me upitala da li je dobro otpevala! To kazuje o njenom profesionalizmu! Nada je snimala i moje pesme. Prije svih to je "Sa Igmana pogledat je lijepo." Njena inerpretacija je nezaboravna.

Nada je bila veliki čovek i veliki umetnik. Bosanski sevdah je sa posebnim zadovoljstvom pevala i afirmisala na svim svetskim meridijanima i to joj se ne sme nikada zaboraviti!!!



Ljubiša Pavković
Sef Narodnog orkestra RTS-a

Izuzetna, nezaboravna ličnost i karijera koja je obeležila jedno vreme! Nadu Mamulu slušao sam još kao dečak, često odlazeći na koncerte na kojima je nastupala. Bio je to najveći alt na ovim prostorima, divan glas neponovljive snage. Iako je rođena u Beogradu, vrhunac u svojoj karijeri, dosegnula je pevajući u Sarajevu. Njene izuzetne interpretacije proslavile su bosanski sevdah. Taj jedinstveni, neponovljivi, i iznad svega moćan glas (obojen sevdahom), nosio je snažne emocije izazivajući oduševljenje i ovacije gde god je nastupala.

Mnogo godina kasnije, vodeći Narodni orkestar RTB-a, imao sam tu čast da pratim veliku Nadu Mamulu. Bila je to veoma jednostavna, duhovita i draga žena. Ta saradnja i svi naši susreti ostali su mi u neizbrisivom sećanju.



Slobodan Mandić

Teško je sve emocije koje postoje, a vezane su za Nadu, pretočiti u pisanu reč.

O njenom pevanju napisana je jedna doktorska disertacija. Glas, drugi alt, snažan i neuporediv. Interpretacija, jaka, kristalno čista i nadahnuta. Dikcija, savršena. Impostacija glasa, prirodna. Pa ipak, svi muzikološki termini ne mogu pomoći da shvatimo svu veličinu i lepoti njenog glasa. Ostaje nedoreciva i neopisiva toplina, i ljubav koja se može osetiti, ali ne i opisati.

Ostala je njena pesma, da nas podseća i opominje. Da nas seti ko smo i gde pripadamo. Da nas opomene, da ne zaboravimo Nadu! Neka joj je večna slava i pomen, jer je svojom pesmom i ljubavlju, dočarala svu lepotu našeg folklora.

Jedna je i jedina Nada Mamula!!!






Tekst preuzet sa duplog CD Nade Mamule

[postavljeno 10.05.2008]
Sačuvana
Stranice: 1   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na: