Damjan Babić Dašo (19xx)
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Stranice: 1   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Damjan Babić Dašo (19xx)  (Pročitano 7143 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Angelina
Administrator
Hero Member
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 4670



Pogledaj profil
« poslato: Februar 03, 2011, 10:45:24 pm »

*

DAMJAN BABIĆ DAŠO, profesor muzike.

MUZICKA LEGENDA, entuzijasta, neumoran na polju muzike. Pored izvodjenja redovne nastave, organizuje Nizu muzicku skolu, osniva harmonikaski orkestar, sa kojim postize izuzetne rezultate na raznim manifestacijama u zemlji i inostranstvu. Pored harmonike zastupljeni su i drugi instrumenti: gitara, klavir, duvacki instrumenti. Zivi sam svjedok koliko je Daso licno svojim novcem finansirao mnoge troskove orkestra od nabavke instrumenata, kupovine sendvica, sokova, slatkisa tim svojim dragim ucenicima.

Muzicki kabinet je bio uvijek prepun razdragane i vesele djece, koje je Daso na samo sebi svojstven nacin znao nasmijati i zabaviti. Posto je bio kompozitor, komponovao je mnoge pjesme narodne muzike (tekst i muzika). Pomagao je mladim i starijim pjevacima narodne muzika, koji su zahvaljujuci Dasinoj pomoci postali "zvijezde": Nada Obric, Hoki, i mnogi drugi da ih ne nabrajam. Kasnije je bio inicijator otvaranja Muzicke skole na Ilidzi, gdje je bio DIREKTOR, sve do pocetka prokletog rata 1992. godine. U toku rata sa narusenim zdravljem vraca se kao izbjeglica u svoju Crnu Goru, gdje je nazalost preminuo i sahranjen.

Rosa
www.vojkovici.com
Sačuvana
Angelina
Administrator
Hero Member
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 4670



Pogledaj profil
« Odgovor #1 poslato: Februar 03, 2011, 10:45:44 pm »

*
Svirač iz Hrasnice

  
DAMJAN BABIĆ DAŠO

Negdje tamo sedamdeseth godina, a mozda i ranije, sirom bivse Jugoslavije, prvo preko ljubitelja narodne muzike, proculo se ime Damjana - Dase Babica. Njegovom zaslugom svijet ce osim fabrike motora cuti i za kopozitora narodnih pjesama iz Hrasnice, Babica. Tada su pod njegovom dirigentskom palicom stasali cuveni hor O.S. "Aleksa Santic", zatim djeciji sastav harmonika iz iste skole koji su nastupali u mnogo gradova, cak i u Cehoslovackoj.

Tu u Hrasnici Babic je zapoceo bogatu karijeru komponovanja pjesama u duhu narodnog melosa. On nije podlijegao jakom prodoru melosa iz Spanije, Grcke ili Turske nego je komponovao pjesme koje je narod usvajao kao svoje - ponikle u narodu. Cak su novinari nazvali Babiceve pjesme "dasizam", mnogi pjevaci su pjevali Babiceve pjesme i neznajuci ko ih je komponovao.

A te 1979 godine Daso i ja radili smo zajedno u O.S. "Aleksa Santic". Nismo se ranije poznavali. Na tom prvom polugosistu, na sjednici nastavnickog vijeca skole direktor Mustafa me opomenu:

"Kolega, kod vise ucenika vi ste zakljucivali polugodisnje ocjene sa samo jednom ocjenom, a treba najmanje dvije ocjene". Nije mi pravo bilo pa sam direktoru odgovorio:

"Kako, a kolega Babic je zakljucio iz muzickog skoro sve ocjene bez ijedne predhodne ocjene?"
"Ima on ocjene u svom bloku," direktor ce.

"Imam i ja", bio sam uporan, ali nije pomagalo. Neko iza mojih ledja, cini mi se pok. Zvonko Baric dosapnu mi:

"Cuti, Daso je u ovoj skoli nedodirljiv". Poslije sam cuo od domara skole Boska Kokota, reklo bi se u sali:

"U Hrasnici su najglavniji direktor Famosa Bozo Rakovic, pa direktor skole Mustafa, pa Daso, a cetvrtog nema."

Hocu da kazem da je Daso bio ne samo ljubimac djece, roditelja nego cijele Hrasnice, jer je on svojim radom pronio glas skole i Hrasnice. U to vrijeme Daso je vec komponovao mnogo pjesama u duhu narodnog melosa (da ne kazemo narodne pjesme ) koje su izvodili najpoznatiji interpretatori narodnih pjesama. Diskografske kuce su se otimale za koga ce Daso komponovati. Tada je Daso tragao za pogodnim tekstovima. Govorio je da najvise voli kada mu neko napise pjesmu pa on u radu zatrazi da mu tekst dopuni, malo izmijeni i prilagodi, a to kod poznatih pjesnika nije mogao ostaivati. Nudio je nama, kolegama, da pisemo tekstove i davao metraze duzine strofe i pripjeva.Toga posla se svesrdno prihvatio nastavnik likovnog Milan Petrovic. Tako su nastale mnoge pjesme medju kojima su (neznam precizno naslove) "Pjesma Sarajevu" u kojoj se kaze i ovo: "sjecas li se vrela Moscanice, Vrela Bosne i l'jepe Hrasnice..." ili "sad ne znam sta je sreca to, bez ljubavi sve je pusto..." i naravno ko bi se sjetio svih naslova pjesama. (Mnogo godina kasnije jedan novinar je dosao kod mene kada sam bio u ulozi sekretara festivala narodnih pjesama "Ilidza", a Daso direktor festivala da napise reportazu o Damjanu Babic. Trazio je da mu nabrojim pjesme koje je Daso komponovao i ko ih pjeva. Ja sam nabrajao naslove pjesama i kada sam doso do 27. pjesme, on je rekao: "Dosta je i previse je i ovo").

I mene je Daso isprovocirao da napisem tekst za pjesmu. Napisao sam taj jedan, jedini tekst pod naslovom: "Pjesma, kolo, harmonika".To je Daso komponovao i pjesma je izvedena na "Beogradskom proljecu" gdje je dobila i neku nagradu. Pjesma je snimljena na plocu i kasetu i od toga sam dobio prilican honorar, a tek koliko su honorara tada dobijali Babic i Petrovic?

I ne samo to u Dasovom muzickom kabinetu u skoli okupljali su se mnogi pjevaci i uvjezbavali nove pjesme. Dolazile su i lijepe pjevacice sto je nama davalo materijala da dobronamjerno Dasu ogovaramo. A Daso je bio veliki dzentlimen. Nikada u Radnickom domu u Hrasnici ili u Kristalu na ilidzi nije dozvoljavao da neko drugi plati racun. Imao je i dobre aute "Ajkulu" i "Mercedes". Kada podje iz Hranice okretao se desno i lijevo da nekoga usput poveze. Ali volio je da se sali . Jednom je povezao nas cetvero kolega do Ilidze. Kod Igmanovog fk igralista je zatrazio autobuske karte i jednostavno nam ponisio voznje govoreci da ne zeli ostetiti GSP.

Meni je volio da dobaci:

"Ne volim da se druzim sa direktorima, najbolje je biti obican radnik". (Mnogo godina kasnije vratio sam mu loptu kada je postao direktor muzicke skole na Ilidzi.

Da ne zaboravim, evo jos nekoliko podatka o Damjanu-Dasu Babicu koji je ponekad sebe predstavljao kao "svirac iz Hranice". Rodjen je u Baranama, Crna Gora. Poslije srednje muzicke skole, zavrsio je visu pedagosku skolu-muzicki otsjek, a kada je trebao da postane direktor muzicke skole na Ilidzi neke kolegu su mu prigovarale da nema fakultet i on je, na brzu ruku zavrsi Muzicku akademiju u Sarajevu-otsjek klavir. Bio je vise godina direktor festivala narodne muzike "Ilidza".(Tu je mene uvukao da tri godine budem sekretar festivala-naravno amaterski).

Sada Daso vise nije medju zivima, umro je negdje u Crnoj Gori, ali su iza njega ostale mnoge pjesme koje je narod prihvatio kao svoje.

U zivotu i radu Damjana Babica posebno poglavlje cine "Ilidzanke".

Tih sedamdesetih godina nadaleko su se cule "Djevojke sa Neretve" iz Konjica. Njih je formirao od djevojaka srednjih skola nastavnik muzickog vaspitanja sarajlija Sergije Beljajev. Sastav je brojao oko sezdeset djevojaka koje je u Radnickom domu Beljajev uvjezbavao da pjevaju narodne, zabavne a posebno pjesme iz rata.

Na daleko se procula njihova pjesma : "Stan Neretvo, stani rode mi idemo do slobode..." Nije se mogla zamisliti velika akademija (kojih je tih godina bilo na pretek) bez djevojaka sa Neretve na republickom i saveznom nivou. Trestale su se njihove pjesme na radiju i televiziju. Djevojke su gostovale u svim vecim gradovima Jugoslavije i u mnogim drzavama Evrope. Kad bi neko trazio gostovanje djevojaka vjesti dirigent Beljajev je bio fleksibilan pa su djevojke mogle da nastupaju u punom, polovicnom ili manjem sastavu, cak i u oktetu. To je sve pomalo ljutilo Babica i nekako je bio zavidan kako to da, reklo bi se muzicki slabiji kolega Beljajev tako uspijeva. Iz toga i drugih razloga stvorila se ideja da se formira hor djevojaka "Ilidzanke" od djevojaka iz Hrasnice i Ilidze.

Daso se ozbiljno prihvatio da taj hor vodi.Rukovodeci ljudi opstine Ilidza obecali su mu svesrdu pomoc. Iako je na kraju ostao sam, vec na prvim audicijama se vidjelo da ima veliki broj djevojaka sa odlicnim pjevackim glasovima. Daso je bio nemilosrdan odabirao je samo najbolje. I pristupilo se uvjezbavanju pjesama. Neko je predlozio da djevojke u izvodjenju pojedinih pjesama i plesu. Ova varijanta imala je samo djelimican uspjeh pa se ostalo na pravom horskom pjevanju. Dosli su i prvi nastupi koje je publika odlicno primila. Ne sve strane se trazilo gostovanje "Ilidznki" na sta su i dirigent Damjan i roditelji bili ponosni. Tako se zaradjivalo i ponesto novca od cega su djevojke imale nagradni boravak u Dubrovniku i odlazak u Italiju da se ponesta robe kupi. Za djevojke se zainteresovao hor vazduhoplovaca iz Rajlovca i dolazilo je do zajednickih nastupa iako je na podrcju Sarajeva bilo malo pozornica koje su mogle da prime tako veliki hor "Ilidzanki" i "Vazduhoplovaca". Za nagradu "Vazduhoplovci" su "Ilidzankama" skrojili vojnu uniformu u kojoj su jedno vrijeme djevojke pjevale.

Sam repertouar djevojaka bio je vrlo raznovrstan i muzicki dotjeran. Pjevalo se u vise glasova i vecina djevojaka je znala citati muzicke note. Rad djevojaka bio je vrlo kvalitetan i to ce, izmedju ostalog, doprinjeti da se mnogo djevojaka i mladica odluci da pohadja muzicku skolu na Ilidzi, a i samo osnivanje muzicke skole na Ilidzi je uglavnom djelo Damjana Babica i sastava "Ilidzanki".

Oni koji su manje upuceni u muziku pitaju se u cemu je muzicki kvalitet Damjana Babica koji ga uzdize iznad njegovih kolega istog ranga. Naravno i druge njegove kolege raspolazu sa obimnim znanjem muzike, citaju muzicke note i mogu sa lakocom da izvode razlicite kompozicije na razlicitim instrumentima.

Medjutim, Daso se razvio u vrsnog kompzitora koji je u zadnje vrijeme komponovao kvlitetnu muziku za filmove. Ali Damjan je najvise uspjeha postigao u pisanju aranzmana za pojedine pjesme (to je onaj dio kada se za jednu pjesmu, odvojeno raspisu note za pojedine instrumente i za interpretatora pjesme i to se komponuje u jednu cjelinu). Mnogi kompozitori narodnih pjesama su uz gitaru ili harmuniku pjevusili novu pjesmu, ali ona nije mogla ugledati svjetlo dana dok ne prodje kroz ruke Damjana ili njegovih kolega. Slicno je radio Saban Saulic koji je usamljen u posebnom raspolozenju natucao novu pjesmu, a imao je odlicnog muzicara koji je to dotjerivao u odlicnu pjesmu. Tako je jadnom u Hrasnicu donio na magnetofonskoj traci sirovu pjesmu uz zvuke svoje gitare Rade Jovanovic iz Podgraba "Jablani se povijaju" oko koje se dugo Daso mucio i stvorio odlicnu pjemu sa kojom je Safet Isovic postigao veliki uspjeh. Tako su Jovanovic i Babic stvorili pjesme: "Sjecas li se ratni druze", "Visegrade grade", "Na obali Drine" i jos nekoliko pjesama. A koju je borbu Daso vodio sa interpretatorima pjesama da im slozi glasove sa muzikom to je posebna prica! Sjecam se da su neki pjevaci od njega odlazili sa suzama u ocima, ali je od mnogih njih stvorio popularne pjevace koji su mu ostali mnogo zahvalni.

Rajko Kujundžić
za www.cafehrasnica.com
Sačuvana
Stranice: 1   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na: