Naslov: Vladimir R. Đorđević — Narodna pevanka Poruka od: Angelina Januar 18, 2012, 12:39:54 am **
(http://i461.photobucket.com/albums/qq338/Kulturna-bastina-Srbije/Muzika%20-%20knjige%20-%20brosure%20-%20casopisi/VladimirRDjprdjevic-NarodnaPevanka1a.jpg) NARODNA PEVANKA P R E D G O V O R Danas je pevanje, u našoj narodnoj masi, u strašnome stanju. Ono se, ne samo ne razvija, već kržlja. Peva se prosto koješta. Po varošima je ono što se u masi narodnoj peva neizdržljivo. Pođite za vojnicima, kad u maršu pevaju, pođite za đacima, kad su na izletima, prislušnite studente, kad se vesele, zastanite pored kafanica, na Dorćolu, Vračaru, Savamali, ili po našim palankama, i poslušajte tobožnje profesionalne pevačice, pa, ako ma i najmanje imate osećanja za lepotu pesama i njihovog izvođenja, vi morate zatvoriti uši da ne slušate. Besmislene, dvosmislene, vrlo često i banalne, reči, kojima čovek ne zna krsnoga imena, uz divljačku dreku, ili uz prostačko, a pretenciozno, izvijanje neke mešavine od deformisanih odpadaka naših i stranih melodija i njihovih prerada ili tvorevina nemuzikalnih tamburaša, pevačica i Cigana — to je današnje naše pevanje u varoškoj masi. Po selima se narodno pevanje polako preživljuje i kvari rđavim varoškim uticajem. Sa pevanjem u narodnoj masi danas stoji gore, no što je stajalo pre nekoliko decenija. Stariji ljudi pamte lepe narodne pesme, koje su se učile od matera, i umetničke pesme, koje su stvarali naši rodoljubivi pesnici i kompozitori. Bilo je među ovima poslednjima i nešto naivnih stvari, ali su i one, pri svemu tome, bile lepe i, što je glavno, bile su naše. Danas je i toga nestalo. U narod se ne silazi da se u njemu traži inspiracija; pravi pesnici i muzičari kao da žele da su što dalje od mase narodne, od njenih ideala i njezinih potreba. I da nije ono nešto podmlađivanja pesmama iz Južne Srbije, mi ne bismo imali ništa što bi ličilo na pevanje. Zbog ovakvoga stanja stvari, ja sam često razmišljao kako bi se izašlo u susret narodnoj potrebi u pevanju. Najprirodnije bi bilo da stvari idu normalno: da naši pesnici daju pesme, a naši muzičari kompozicije, koje bi odgovarale narodnim potrebama za pevanjem. Na žalost, toga imamo u minimalnoj meri, upravo u nedovoljnoj meri, i narod ostaje u pevanju onde gde je, to jest, u zaboravljanju starog i u njegovom zamenjivanju onim čime ume. Stvar, među tim, ne može i ne sme na tome ostati; nešto se mora raditi. Jedan od pokušaja popravljanja zloga stanja, po mome mišljenju, bio bi u tome da se vratimo starome, to jest, da zbrišemo, ako je mogućno, novo rđavo, i da se vratimo narodnim i starijim umetničkim pesmama, koje imaju, nesumnjivo, više vrednosti no današnje, i koje su, neosporno, bolja i solidnija osnova za napredovanje našeg pevanja, no današnje. Mogućnost za takvo vraćanje, po mom mišljenju, može dati jedna zbirka pesama, koja bi se pružila masi narodnoj radi pevanja naših narodnih i starih umetničkih pesama. Takve zbirke pesama u nas nema. Da bih zadovoljio tu potrebu, ja sam priredio ovu knjigu, u kojoj su probrane narodne i umetničke pesme sa odgovarajućim narodnim i umetničkim melodijama, sa namenom da posluži kao narodna čitanka iz pevanja. Idući za analogijom u ideji ja sam je analogo i nazvao Narodnom Pevankom. To bi bio glavni razlog zbog koga sam izradio ovu knjigu. Do duše mi smo i do sada imali nešto slično, ali to nije bilo dovoljno. Ulogu Narodne Pevanke vršile su u nas, u masi, Narodne Lire i Narodne Pesmarice, koje su mnogo puta preštampavane i rasturane u bezbroj primeraka, ali je njihova uloga bila nedovoljna. To jasno pokazuje već i samo stanje današnjeg pevanja u nas. Za pevanje su, pored pesama, to jest onoga što se peva, potrebne i njihove melodije, to jest način na koji se peva. Lire i Pesmarice su sadržavale samo pesme, bez melodija. To je veliki nedostatak. Iz njih se mogao naučiti samo tekst, ali ne i melodija. Melodije su se morale učiti slušanjem od drugoga. Kad bi se naučile obično se ne bi naučile apsolutno tačno. Pa ma i najtačnije naučene, one su se zaboravljale. Sa svim će obratno biti sa Narodnom Pevankom. Iz nje će se moći naučiti i tekst i melodija pesme apsolutno tačno, i pomoću nje, će se moći sačuvati za sva vremena. Dalje, Lire i Pesmarice su rđavo sastavljane. U njima je bio vrlo veliki broj pesama, sastavljen bez ikakvog kriterijuma, bez obzira na lepotu i tačnost njihovih tekstova. U Narodnu Pevanku ja sam se trudio da unesem čiste tekstove pesama, onakve kakve su ih stvorili narod ili pesnici i čiste njihove melodije, kakve su potekle od naroda ili od muzičara. Želeo sam da iznesem jedan deo naše muzičke kulture, izražene kroz pesmu. Lirama i Pesmaricama mogli su se prenositi s jednog kraja našega naroda u drugi samo tekstovi pesama, a ne i njihove melodije. Danas, kad je glavni cilj svakoga od nas da učini što više na opštem upoznavanju naše kulture u celoj našoj zemlji, Narodna Pevanka će, nadam se, pripomoći da i naša opšta muzička kultura postane svuda bolje poznata. Ima još razloga koji idu u prilog Narodnoj Pevanci, na primer, da pevanje po notama razvija osećanje za tačnošću, i slično. No takvi su razlozi ovde od sporednijega značaja. * * * Građu za Narodnu Pevanku uzimao sam iz štampane i neštampane muzičke literature, ili iz moje neštampane zdirke narodnih melodija. Odakle je koji tekst pesme uzet, označeno je posle svake pesme, a odakle je uzeta koja melodija, označeno je u napomeni. Gde nema nikakvog označenja, znači da su uzeti iz moje rukopisne zbirke. U većini zbiraka iz kojih sam uzimao melodije, tekstovi su nepotpuni. Zbog toga sam, gde god sam mogao, te tekstove popunjavao potpunijim tekstovima, odande gde sam ih mogao naći. Pa pri svemu tome neki su tekstovi ostali nepotpuni, jer ih nisam imao, ili ih nisam znao ni od kuda popuniti. Nadam se da će drugi u tom pogledu znati što više no ja, pa ih molim da me izveste, kako bi u novom izdanju; ako bi ga bilo, i te nedostatke popunio. Tekst za pesmu "Vodeničare" kombinovao sam iz dve variante, čiji mi se tekstovi, svaki za sebe, nisu dopadali. I ako sam želeo da u Narodnu Pevanku unesem pesme s melodijama iz sviju naših krajeva, ipak ih je najviše ušlo iz srpskog dela našega naroda. Što je to tako ispalo, ima krivice i do mene, što nisam u dovoljnoj meri poznavao gradivo iz hrvatskog, a naročito što sam ga nedovoljno poznavao iz slovenačkog dela našega naroda. Ali je još veća krivica do one gospode, kojoj sam se, tamo, obraćao da me u ovome poslu pomognu, pa to nisu učinila. Mnoge melodije, koje sam uzimao iz drugih dela, ovde su transponovane i dovedene u položaj da ih, više manje, svaki može pevati. Ako je melodija sa više raznih taktova uzeta iz mojih zbiraka, ja sam taktove beležio u početku; kod melodija, pak, uzetih sa druge strane, taktovi su ostali kako sam ih našao. Kod melodija uzetih iz drugih zbiraka, ja sam često menjao i ritam i dinamiku, jer su te melodije tamo imale drugu namenu, a drugu imaju ovde. Kod nekih melodija nisam označavao ni jedno ni drugo, ostavljajući to ukusu pevača. Najzad, da napomenem da sam, radi lakšeg traženja pesama po registru, za naslov svake pesme uzeo prve reči njezinoga teksta. Beograd, 1925. VLAD. R. ĐORĐEVIĆ. NARODNA PEVANKA S A D R Ž A J
Prilog člana zelimirp [postavljeno 18.01.2012] |