*
LIČKA NARODNA NOŠNJAUVODNE NAPOMENELika, rodna gruda i zavičaj kršnih Ličana, smještena je na prostoru između tri planinske ljepotice — Velebita, Plješevice i Kapele. Na tom relativno malom prostoru, od Plaškog na zapadu do Srba na istoku, od Ličkog Petrovog Sela na sjeveru do Zrmanje na jugu, vjekovima, ali, nažalost, više u mržnji nego u ljubavi i toleranciji, živjela su dva naroda — pravoslavci (Srbi, ijekavskog govornog područja) i katolici (Hrvati, Bunjevci i Kranjci, ikavskog i čakavskog govornog područja). I ako su živjeli na istom prostoru, ova dva naroda imaju veoma izražene različitosti, osobitosti i specifičnosti, kako u istorijskom, duhovnom, kulturnom, govornom..., tako i u pogledu narodnog stvaralaštva. To se neminovno odrazilo i na narodnu nošnju ovih naroda.
Narodna nošnja ličkog pravoslavnog naroda u izvjesnom smislu razlikuje se od narodne nošnje katoličkog naroda Like, kako po boji, tako i po samim nazivima pojedinih dijelova od kojih se nošnja sastoji. Upravo zbog toga, ne može se na jedinstven i istovjetan način obraditi i promovisati narodna nošnja čitave Like, nego će se u obradi usredotočiti na narodnu nošnju pravoslavnog naroda Like. Dakle, predmet obrade je starinska narodna nošnja pravoslavnog naroda Like s kraja 19. i s početkom 20. vijeka.
Međutim, istorijski gledano, Srbi su u svojoj, ne tako davnoj prošlosti, bili daleko brojniji i dominantniji narod na ličkim prostorima u odnosu na narod katoličke vjeroispovjesti. Prema podacima s početka 18. vijeka, Srba je u Lici bilo blizu 90%. Nažalost, stalnim ratovanjem, pokrštavanjem (unijaćenjem i nasilnim prevođenjem u katoličanstvo, naročito u vrijeme vladavine Marije Terezije) i stalnim pritiscima, kojima su bili izloženi, stalnim seobama i raseljavanjem iz nacionalnih, vjerskih, političkih i ekonomskih razloga, srpski pravoslavni narod Like se stalno i osjetno smanjivao. Naročito je to bilo izraženo u toku, za Srbe, nesrećnog 20. vijeka.
DOMAĆI MATERIJAL ZA IZRADU STARINSKE LIČKE NARODNE NOŠNJEZa izradu starinske nošnje (radne i svečane odjeće i obuće) koristilo se domaće platno (prtena tkanina), domaće sukno (suknena ili suklena tkanina) i koža odnosno krzno sopstvenih domaćih životinja (goveđa, ovčija, janjeća i kozija koža i krzno). Domaće platno se nekad dobijalo od domaće sirovine, konoplje i ketena (keten je turska riječ, što znači lan). Domaće sukno se dobija od ovčije vune.
VRSTE (PODJELA) LIČKE NARODNE NOŠNJEKada govorimo o ličkoj narodnoj nošnji, bilo starinskoj, koja se izrađivala od domaćih prirodnih materijala (domaćeg tkanog platna, sukna, kože i krzna), bilo današnjoj, koja se izrađuje odnosno koja će se izrađivati od kupovnih (industrijskih, vještačkih, fabričkih) matrijala, a čine je odjeća i obuća, onda imamo dvije podjele.
Prema prvoj podjeli, imamo: mušku ličku narodnu nošnju i žensku ličku narodnu nošnju.
Prema drugoj podjeli, u okviru muške i ženske ličke narodne nošnje, imamo: radnu (svakodnevnu ili svakidašnju) ličku narodnu nošnju i svečanu (svetačku, crkvenu, crkvarsku, stajaću, reprezentativnu i sl.) ličku narodnu nošnju.
SASTAVNI DIJELOVI LIČKE NARODNE NOŠNJEMuška lička narodna nošnja:Lička kapa
Košulja
Pantaloni prteni — gaće
Pantaloni sukleni — breveneci
Prsluk
Prsluk sa tokama — čerma
Ćemer
Pašnjača
Lička maja
Aljinac
Lički kožun
Čarape
Natikače
Opanci (oputari, kapičari)
Lička torba
Ženska lička narodna nošnja:Ženska lička kapa
Rubac
Košulja
Kiklja
Prsluk
Pregača
Tkanica
Đender
Aljinac
Kožun
Čarape
Natikače
Opanci
Coklje
Ženska lička torba
RADNA I SVEČANA LIČKA NARODNA NOŠNJARadna lička narodna nošnja, koja se u narodu zove još i svakodnevna ili svakidašnja, u starinska vremena izrađivala se od lošijeg i grubljeg domaćeg ručno tkanog materijala — platna, sukna i ručno obrađene domaće kože i krzna, a u novije vrijeme od kupovnih (industrijskih) materijala. Nosila se svakodnevno i tokom čitave godine, jer u stara vremena druge odjeće i obuće nije bilo. Dakle, radi se o odjeći i obući u kojoj su nekad naši stari Ličani orali, kopali, sijali, kosili, želi, vrli, spremali drva za zimu, razgrtali đubar, pekli rakiju, čuvali blago i obavljali sve ostale svakodnevne poslove.
Svečana starinska lička narodna nošnja, koja se u narodu često zove još i crkvena, crkvarska, crkvarica, stajaća, reprezentativna..., nekad se ručno izrađivala od ljepšeg i finijeg domaćeg ručno tkanog platna i sukna, kao i ručno obrađene domaće kože i krzna, a u novije vrijeme od kupovnih materijala. Nosila se, po čemu je i dobila naziv, samo u svečanim i izuzetnim prilikama kao što su: odlazak u crkvu, k zboru, na krsnu i seosku slavu, u svatove, u prelo, na sajam i slično.
Iz knjige: "Lička narodna nošnja", autor Dobrivoje Pavlica |
Lika u srcu