Angelina
|
 |
« Odgovor #3 poslato: Maj 07, 2011, 01:38:01 am » |
|
* nastavak
Nošnja na glavi je raznovrsna — od konđe (podložak sa maramom), staroslovenskog porekla, rasprostranjene u Banatu do sredine XIX veka, 33 marame od domaćeg, kasnije kupovnog platna kakva je rida u zapadnoslavonskim sredinama ili baranjski rogolj — do kape džege i oglavlja prihvaćenih iz građanske odeće XVIII veka. Marama u istočnim slavonskim nošnjama, slično kao i u Vojvodini, najpre povezana tako da pokrije svu kosu, preoblikovala se u kapu — džega, ćepac, ćula, fićula, čija se kalota polagala na kosu očešljanu u punđu, a donji kraj padao je niz vrat i leđa. Izrađena od platna, satena, svile, somota, za svečane prilike bogato je ukrašavana zlatovezom, koji se u najraskošnijem cvetnom ornamentalnom uzorku baroknog izraza nalazi na banatskoj kapi zlatari sa dva dugačka prevesa niz leđa. Od pokrivala za glavu poreklom iz građanskog areala XVIII veka poznati subrađa/4 — dugačka pravougaona marama sa širokim čipkanim ukrasom, na poseban način obavijena oko glave kod udatih žena u Bačkoj, Baranji i Sremu, kao i u srpskim enklavama u Mađarskoj i istočnom Banatu tokom XIXveka, kao i manja kapa ili zlatara u odeći za svečane prilike na području Bačke.35
Gornju toplu odeću karakterisali su kožni haljeci, kraći kožušak bez rukava i veliki kožuh dugačkih rukava, dug do bedara, sa bogatim našivcima raznobojne kože i vezom cvetnih oblika, a u zapadnoj Slavoniji još i gunj od crnog sukna. Uz to, osobito u Vojvodini, sve značajniju primenu već od druge polovine XIX veka imali su haljeci gradskog evropskog stila, izrađeni od štofa, pamučnih i svilenih tkanina fabričke izrade. Vrsta dvodelne haljine (prsluk ili bluza sa rukavima uz dugačku zvonoliku suknju) u kombinaciji sa otećkom i kapom zlatarom, više nego u drugim oblastima bila je u upotrebi u Banatu. Od nakita veliku primenu imali su nizovi od raznobojnih staklenih zrna i perli, posebno ogrlice od dukata.
Vunene i pamučne čarape i opancikapičari u svakodnevici, a o praznicima i cipele, upotpunjavali su žensku odeću. Muške panonske nošnje u predelima severno od Save i Dunava, sa prilično ujednačenim sadržajem i vizuelnim izgledom na širem prostoru, u letnjem periodu obeležava široka platnena odeća — rubta ili košulja, koja se, kao i gaće, nosi do samog tela. Košulja, krojena od tri do četiri pole platna, sa rukavima nabranim u ramenima i pri dnu skupljenim u narukvice, dužine do ispod bokova, oko vratnog izreza imala je porub na koji se, po gradskom uzoru, najčešće dodavala i kragna. Gaće ravnih nogavica, za svakodnevnu upotrebu bile su uže, a praznične mnogo šire, u momačkoj nošnji za svaku nogavicu upotrebljavalo se i do pet-šest pola platna. Osim gaća, momci su u ponekim sredinama Bačke i Banata još početkom XIX veka i kasnije nosili plisirane suklje.36 Utkani i vezeni ukras na košuljama redovno se nalazi na grudima, ponegde i po dnu rukava i dnu skuta. Donja ivica nogavica završena je porubom, negde resama, a takođe i izvezenim nizom šara. Osim raznobojnog veza i česte primene belog veza, svečane košulje, mahom u Vojvodini i Slavoniji, ukrašavane su zlatovezom. Motivi su biljni — cvetići, listovi, klasje zrelog žita, vinova loza. Ima ih i na plastronima (prsa, grudi, nedra, formet) koji se po uzoru na gradsku modu uobičajavaju krajem XIX veka.
Platnena odeća nosi se na dva načina — neopasana ili stegnuta tkanim pojasom, tnicom odnosno kožnim kaišem. U prazničnim prilikama opasivao se ćemer, najčešće sa pregradama, uz koji se ponegde dodavala nožnica od kože ili kosti, navlaka za sečivo ili šilo. Letnju nošnju upotpunjavao je prsluk, prosluk, izrađen od čohe, satena, svilenih i plišanih tkanina, sa zakopčavanjem na srebrnu, olovnu pucad, pulije, pakonst dugmeta. Mnogi su oko vrata vezivali manju maramu pošu, a u nekim sredinama Vojvodine i Baranje, najčešće momci, opasivali su pregaču, koja se kasnije održavala i u praktičnoj nameni.37
Zimi se, kao tipično odelo panonskog seljaka, nose brojni sukneni i krzneni haljeci. Čakšire, hlače, sa manjim turom i užim nogavicama, mahom su šivene od belog, a zatim i sukna mrke boje. Gajtanski ukras duž dva proreza na prednjoj strani, često slagan u osmice, nalikovao je ukrasu na vojničkim pantalonama iz prve polovine XIX veka. Bilo je i šire krojenih čakšira na bore, nošenih mahom u Sremu i Bačkoj. Od suknenih haljetaka sa rukavima, najčešće nošenih u paru sa čakširama, najširu primenu imali su gunja, aljinac, dug do pojasa i gunj, veliki gunj, gunjac prostranijeg oblika, dužine do kolena, sa skromnijim, ili, pak, obilnijim našivcima gajtana odnosno čohe u boji. Česta suknena odeća bila je i kabanica sa rukavima i četvrtastim okovratnikom, koji se za nevremena mogao složiti u kapuljaču. Takav haljetak u Banatu nazivao se kabanica, gunjac, u Bačkoj i Sremu sardum, surdum, a u zapadnoj Slavoniji i Baranji kabanica, čoha, koje su radili majstori kabaničari odnosno čohaši.
Suknene haljetke već od poslednjih desetina XIX veka, osobito u Vojvodini, potiskuje štofano odelo (prsluk, kaput, pantalone) crne ili tamnomodre boje, oblikovano po ugledu na građansko evropsko odelo. Uz ovo odelo, često sa detaljima svilenog i zlatnog veza, u Banatu su rado nošene toke - srebrni ili pozlaćeni lanac sa dva kraka i "ružama", izrađenim u tehnici presovanja ili filigrana.
Krznena odeća koju su od ovčje i jagnjeće kože izrađivali kožuhari, ili ćurćije, u vidu prsluka, kaputa, ogrtača, svuda je — gotovo i do druge polovine XX veka imala znatnu upotrebnu vrednost. Osim belih i žutosmeđe obojenih pršnjaka i s rukavima kožuha, kožuva susreću se i veliki ogrtači, načinjeni od osam, deset pa i petnaest ovčjih koža. Takvi su sremski i banatski ducin i bundaš u formi prostranih kaputa i opaklija, vrsta dugačkog i polukružno oblikovanog ogrtača, koja se u Banatu, Bačkoj i u Slavoniji naročito koristila za putovanja kolima i saonicama.
Za pokrivanje glave primarna su dva osnovna oblika: kupasta šubara od crnog jagnjećeg krzna i šešir od crne pustine. U obući starijeg sloja karakteri-stični su obojci, pravougaoni komadi vunene tkanine kojima su obavijana stopala i listovi do kolena povrh suknenih čakšira, uz koje su nošeni kaišari — široki opanci sa kaiševima. Za rad oko kuće korišćene su klompe, gotovo u svim prilikama zatvoreni opanci kapičari, a čizme i cipele mahom samo uz svečano odelo.38
_______________________
17 Lubor Niederla, "Slovenska stanožitnosti I—III, oddil kulturni, Praha 1911—1925; Jovan Erdelj-nović, Niderleovo delo o starim Slovenima, Glasnik Geografskog društva, knj. 7 i 8, Beograd 1922,231—239; Dr. Milovan Gavazzi, 2Sudbina stare slovenske baštine kod Južnih Slovena", Biblioteka Etnološkog društva Jugoslavije, Beograd 1959, 3—34. 18 DesankaNikolić, Odevanje graničara Vojne krajineu XVIII p XIX stoleću, Beograd 1978, 171—193; Milka Jovanović, naeedeno delo, 82,85; Jasna Bjeladinović, Seoske nošnje i njihova pntološka klasifikacija, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, knj. 44, Beograd 1980, 82—83. 19 Zorislava Čulić, "Neki stariji slovenski elementi u nošnjama i Bosni i hercegovini", Glasnik Zemaljskog muzeja, Etnologija sv.XVIII, Sarajevo 1963, 121—131 20 Bosiljka Radović, Ženska narodna nošnja u Mačvi i Pocerini, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, knj. XVI, Beograd 1954,10—12; Jasna Bjeladinović-Jergić, Narodna nošnja Valjevskoj u Kolubari, Istraživanja VI, Valjevska Kolubara, Valjevo 1990, 281, 285-287. 21 Bosiljka Radović, naeedeno delo, 25-26; Jasna Bjeladinović, Narodna nošnja u Rađevini, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, knj. 28-29, Beograd 1966, 241, 247—248; Narodna nošnja u Valjevskoj Podgorini, Kolubari i Tamnaei, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, knj. 37. Beograd 1974, 26—27; Zorislava Čulić, "Narodna nošnja u Posavini, I, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, Etnologija, sv. XI, Sarajevo, 1956, 8, 18, 22 Dobrila Vlajković, Suknja — karakterističan haljetak šumadijske nošnje, Zbornik Etnografskog muzeja u Beogradu 1901-2001, Beograd 2001, 323—332. 23 Mitar S. Vlahović, Ženska nošnja u Beogradskoj Posavti, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, knj. V, Beograd 1930, 43, 55, 66; Jasna Bjeladinović, Narodne nošnje Jugoslavije, 12. 24 Nikola Zega, Izobičajene mladine kape u Srbiji, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, knj. I, Beograd 1926, 72—75. 25 V. Karić, navedeno delo, 122. 26 Jovan Erdeljanović, navedeno delo, 235. 27 Milan Ć. Milićević, Život Srba seljaka, Srpski etnografski zbornik, knj. I, Beograd 1894,42. 28 Milka Jovanović, navedeno delo, 43-65; Jasna Bjeladinović-Jergić, Osnovne odlike narodne nošnje Šumadije u XIX i prvim decenija XX veka, 28. sabor narodnog stvaralaštva Srbije, Topola 2000, 6—7; Jasna Bjeladinović, Odlike narodnih nošnji u podrinjskim krajevima Srbije i njihovo mesto u odnosu na narodne nošnje dinarskog i panonskog područja, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, knj. 39—40, Beograd 1976, 135—152; Zorislava Čulić, op. ct.. 29 Vuk Stefanović Karadžić, Srpski rječnik, Beograd 1935, pod "košuljac" i "skut, skuti", 307,711;Vladimir Tkalčić, "Seljačke nošnje u području Zagrebačke Gore", Narodna starina X, Zagreb, 1925, 5 30 Jasna Bjeladinović-Jergić, Odeća, Etnološki motivi iz srpskih enklava u Mađarskoj i Rumuniji, katalog izložbe, Beograd 1990, 11—19. 31 Vera Momčilović-Šarac, Srpske narodne nošnjeu Slavoniji, Baranji i Sremu, katalog izložbe "Tradicionalna kultura Srba u Srpskoj Krajini i u Hrvatskoj", Beograd 2000, 187—188. 32 Srpske narodne nošnje u Vojvodini, uredio Milenko S. Filipović, Matica Srpska, Novi Sad 1953, 10—16, 27—31, 33—38, 43—51, 69—74, 81—91, 102, 116—123; 7—123. 33 Mirjana Maluckov, Zbirt ženskih oglaelja u Vojvođanskom muzeju, Rad Vojvođanskih muzeja, 30, Novi Sad 1987, 206, 203—248. 34 Ivanka Kadak, Srpsš građanska nošnja XVIII veka u Vojvodini, Zbornik za društvene nauke, Matica Srpska, Novi Sad 1959, 87; Sofija Č. Dimitrijević, Srpska narodna nošnjau Somboru i okolini, Srpske narodne nošnje u Vojvodini, 49—51; Fotografije ženskih nošnji u Baranji i u Dalju, il. br. 446/1 i 11673 u fondu Etnografskog muzeja u Beogradu. 35 Prema zbirci oglavlja Etnografskog muzeja u Beogradu. 36 Sofija Č. Dimitrijević, navedeno delo, 57; Aleksandar Stefanović, Srpska narodna nošnja u Dištriktu u drugoj polovit XIX veka, Srpske narodne nošnje u Vojvodini, 76—102, 92. 37 Vera Momčilović-Šarac, navedeno delo, 184, 187. 38 Srpske narodne nošnje u Vojvodini, 7—10, 20—27, 38—41, 51—55, 61—69, 92—101, 106—116, 7—123; Mila Bosić "Srpska narodna nošnja u Bačkoj u 19. i 20.veku", Edicija proleće na čenejskim salašima "PČESA86" knj. 2, Novi Sad 1986, 111—123; Spiridon Jović, Etnografska slika Slavonske vojne granice, Beč 1835, 135—136; Prema zbirci narodnih nošji u Etnografskom muzeju u Beogradu.
Preuzeto iz knjige: Narodna kultura Srba u XIX i XX veku — Vodič kroz stalnu postavku Iz teksta: Jasna Bjeladinović-Jergić, Srpska tradicionalna odeća Etnografski muzej u Beogradu, Beograd 2003, poglavlje "Narodne nošnje panonske zone" ( str.43—57)
|