Angelina
|
 |
« poslato: Januar 12, 2016, 12:45:08 am » |
|
*
ALEKSANDAR DEROKO (Beograd, 04.09.1894 — Beograd, 30.11.1988)
Aleksandar Deroko, srpski arhitekta, istoričar umetnosti i pisac, rođen je 4. septembra 1894. godine u Beogradu.
Tu je maturirao i upisao Tehnički fakultet, pa ga je početak Prvog svetskog rata dočekao na studijama. Odmah se kao đak dobrovoljac prijavio u vojsku uključivši se u obuku za pilota. Obuka je trajala jedva dvadesetak dana kada su oštećeni svi školski avioni i odlučeno da se obuka prekine i premesti u Francusku. U Francuskoj je oformljena Druga Klasa srpskih pilota, među kojima je bio i Deroko. Leteo je na Solunskom frontu, a nakon oslobođenja Srbije 1918. godine vratio se struci kao rezervni pilot i član udruženja srpskih ratnih avijatičara.
Po okončanju rata vratio se studijama arhitekture i umetnosti, u Rimu, Pragu, Bernu i Beogradu, gde je i diplomirao 1926. godine. Kao stipendista francuske vlade otišao je u Pariz gde se družio sa Pikasom, Šumanovićem, Le Korbizijeom, Rastkom Petrovićem i drugima.
Sa Bogdanom Nestorovićem 1926. godine je napravio projekat Hrama svetog Save, sa kojim je pobedio na konkursu, a čija izgradnja se danas privodi kraju.
U arhitekturi je bio inspirisan ranohrišćanskim, vizantijskim i srpskim srednjovekovnim spomenicima. Podigao je više hramova i memorijalnih objekata. Stvarao je u nekoliko arhitektonskih pravaca, a najviše u srpskom nacionalnom stilu i moderni.
Početkom tridesetih godina postao je profesor na Arhitektonskom i Filozofskom fakultetu na kojima je predavao do penzionisanja. Amfiteatri su bili premali da prime sve studente, i uopšte zainteresovane za predavanja Aleksandra Deroka.
Redovni član Srpske akademije nauka postao je 1969. godine.
Dobitnik je više uglednih priznanja. Pisac mnogobrojnih knjiga iz domena arhitekture, ali i drugih oblasti, koje je najčešće sam ilustrovao.
Deroko je bio i jedan od prvih svestranih sportista u Srbiji. Na plivačkom takmičenju u organizaciji Srpskog olimpijskog kluba osvojio je zlatnu medalju u preplivavanju Save i u plivanju na 1000 m nizvodno slobodnim stilom. Istovremeno se bavio i modelarstvom. Konstruisao je i izradio jednu od prvih vazdušnih jedrilica u Srbiji. Sa modelima svoje konstrukcije učestvovao je u takmičenjima koja su organizovali prvi mladi modelari Srbije.
Tokom Drugog svetskog rata bio je zatočen u logoru na Banjici.
Umro je 30. novembra 1988. godine u Beogradu i sahranjen na beogradskom Novom groblju.
Divna Milošević
|