*
TRI DECENIJE OD SMRTI MILENKA ŠERBANAČEREVIĆ BEZ SLIKAREVOG LEGATADela koja je veliki umetnik svojevremeno darovao rodnom selu odavno odnesena i do danas nisu vraćena u Zavičajni muzejRetko koji umetnik je toliko voleo i bio svim srcem i kistom vezan za svoje rodno mesto, kao
Milenko Šerban (1907—1979) za "gospodsko selo Čerević", kraj Dunava, podno Fruške gore, a u kićenome Sremu. U njemu se rodio, završio osnovnu školu i stekao prve ljubavi prema starim šorovima, kućama i vinogradima, prema blagorodnim padinama i bogatom, šarolikom priobalju. Vraćao se Šerban svome Čereviću počesto, tokom školovanja u Novom Sadu i Parizu, a pogotovo kada je stekao uvaženo ime, obilno doprinoseći formiranju modernog srpskog i jugoslovenskog slikarstva između dva rata. Jedan od najznačajnijih vojvođanskih slikara 20. veka, najpre Čerevićanin i Sremac, a tek potom žitelj novosadski, beogradski, Milenko Šerban je bio vrstan majstor portreta, akta i mrtve prirode. Pri pomenu njegovog imena, istinski poštovaoci umetnosti najpre se prisete upečatljivih pejzaža sa motivima Fruške gore, rodnog Čerevića, obližnjih Ledinaca i Sremskih Karlovaca, dunavske obale. Svojim ranim slikama, naročito fruškogorskim i sremskim predelima, smatraju kritičari, "Šerban je postavio visoke norme slikarskog izraza".
Bezgraničnu ljubav i vezanost za zavičaj, "čvrstom voljom i pri zdravoj pameti", umetnik je materijalizovao poklonom od dvadesetak slika svome Čereviću. Ali, tih radova u njegovom rodnom selu odavno nema, sklonjeni su na neko "sigurnije" mesto, po svoj prilici u Galeriju Matice srpske u Novom Sadu, čiji je upravnik jedno vreme Šerban bio. Dok obilazimo prostorije Zavičajnog muzeja u Čereviću, gde su se slike nalazile, poznati kulturni pregalac
Nikola Ćirilović Ćira nam priča:
— Od Šerbana nam je ostala još samo ova slika, "Sokak u Čereviću", iz pedesetih godina, koju smo na poklon dobili od republičkog funkcionera Dušana Čkrebića, u vreme otvaranja muzeja. Zvanični legat su "povukle" supruga i kćerka Milenka Šerbana, pored ostalog, kako su govorile, zbog vlage i loših uslova smeštaja. A ruku na srce, te dve žene — koje su nedavno preminule — i nisu baš bile naklonjene ovom selu. Kolikogod je veliki slikar voleo Čerević, toliko njegovi najbliži nisu marili za našu provinciju. U međuvremenu, uslovi u Zavičajnom muzeju su znatno poboljšani, vlaga je sasvim otklonjena, ali slike nam nisu vraćene.
Valjalo bi dodati još jedan važan, a nedovoljno poznat detalj. Kada je nekadašnja kuća beležnika Pavlovića, a potom seoska kafana, otkupljena za čerevićki muzej, ne mali doprinos njenom uređenju je dao upravo Milenko Šerban. Ne samo što je poklonio svoje slike, već je aktivno učestvovao i u osmišljavanju celokupne muzejske postavke. Čerevićanin
Dimitrije Marunkić, zadužen za adaptaciju zgrade, i te kako je slušao zamisli svog čuvenog sugrađanina. I tako je u mestu Jovana Grčića Milenka, Stefana Živkovića Telemaka, Jovana Soldatovića, Milenka Šerbana i drugih velikana, 1980, otvoren jedan od retkih seoskih muzeja u Srbiji. Ličnost velike erudicije i svestrana umetnička pojava, Milenko Šerban je ostavio snažan trag u srpskom slikarstvu, scenografiji i kostimografiji, ali i na pedagoškom planu. Umro je pre tri decenije, 30. avgusta 1979. godine u Beogradu. Pre ravno 35 godina, veliku retrospektivnu izložbu imao je i u Galeriji "Lazar Vozarević" u Sremskoj Mitrovici. Krajem 2006, njegova supruga i kćerka darovale su Kući legata u Beogradu značajan deo Šerbanove ostavštine.
Nažalost, rodno selo dočekuje tridesetogodišnjicu smrti svog čuvenog sugrađanina bez legata koji mu je Milenko Šerban velikodušno i od srca ostavio. Stekli smo utisak da u "gospodskom selu Čereviću", zapravo, i ne znaju ko bi to od nadležnih trebalo da zatraži ono što Zavičajnom muzeju sa puno prava pripada.
Dušan Poznanović |
Sremske novine, 2011