*
KOSTA HAKMAN(Bosanska Krupa, 22.05.1899 ― Opatija, 09.12.1961)Kosta Hakman rođen je u Bosanskoj Krupi 1899. godine, kao treće dete Mihaila Hakmana, sudije, i Darinke Đurić, učiteljice, iz sarajevske porodice, koja je bila jedna od prvih žena pedagoga u ovim krajevima. Kosta je učestvovao u svim značajnim događajima svoga vremena. Pridruživši se starijoj braći ― Mihailu i Stevanu ― postao je najmlađi član organizacije Mlada Bosna, što je "platio" devetomesečnim tamnovanjem u bihaćkom zatvoru (1914). Srednji brat Stevan odležao je dve i po godine, dok je najstariji Mihailo skončao u austrougarskom kazamatu.
Posle izdržane kazne nasilno prekinuto školovanje nastavio je prvo u Tuzli, od 1915. do 1917. kada je mobilisan, a zatim, po završetku rata, u Sarajevu gde je maturirao u Prvoj muškoj gimnaziji 1919. godine.
U novoj državi Jugoslaviji Kosta Hakman dobija stipendiju za studije na Likovnoj akademiji u Pragu, kod Vlaha Bukovca, poznatog slikara rodom iz Cavtata. Posle godinu dana, on "beži" od tradicionalnog akademizma, seli se u Beč, nakratko, da bi se još jednom predomislio i otišao u Krakov, kod profesora Stanislava Vajsa, gde je "našao svoju umetnost" i gde će diplomirati 1924. godine. U njegovom indeksu pisalo je: "Nema linija, nema oblikovanja, postoje samo kontrasti, ne crnim i belim, već kolorističkom impresijom." I bio je to njegov kredo kojeg se celog života držao. U Parizu, u kome je proveo značajan deo života, na Svetskoj izložbi 1937. dobio je Zlatnu medalju za slikarstvo. Hakman je bio član grupe Oblik i Dvanaestorice, a i jedan je od osnivača Kola jugoslovenskih umetnika. Pred Drugi svetski rat radi kao profesor na beogradskoj Likovnoj akademiji, a biće to i posle rata.
Na početku rata, kao rezervni oficir jugoslovenske vojske, Hakman je zarobljen i prebačen u logor u Dortmundu, 1941―1944. Bio je poliglota (govorio sedam jezika), samim tim i glavni tumač koji je, po svedočenjima preživelih, često ustajao u odbranu zarobljenika i dolazio u sukob sa logorskim vlastima. Tamnovanja u oba rata ostavila su traga na zdravlju.
Iz tih razloga slikar je poslednje godine života proveo na moru, gde je i umro, u Opatiji, 1961. Poznati profesor od svojih studenata stvarao je poznate slikare: Mladena Srbinovića, Milića od Mačve, Ljubu Popovića, Dadu Đurića, Momu Kapora, Boška Karanovića... Sam se još nekoliko puta predstavljao na izložbama u nekoliko gradova one bivše zemlje.
Platna u dva parlamenta U dva parlamenta ― srpskom i italijanskom ― izložne su slike Koste Hakmana. U našem je "Predeo sa maslinama", jedno od 90 umetničkih dela koja su bila "žrtve istorije" ― u poznatim događajima u Narodnoj skupštini, 5. oktobra pre jedne decenije. Na isti dan, četiri godine posle, "pošteni nalazač" vratio je ovu sliku, ali i dela Lubarde i Ivanovića. Kao bebe loših majki, slike su nađene pred vratima Narodnog muzeja. U lošem stanju, naravno. Ali, i slike imaju svoje lekare, koji su ih "zaleĉili" i vratili kući ― u parlament Srbije.
A u italijanskom parlamentu je Hakmanova "Mrtva priroda". Nju je, 1937. godine, u novoj Rimskoj galeriji video, i kupio, poznati grof Ćano, tada ministar inostranih poslova Italije. Danas je slika vlasništvo rimske Nacionalne galerije moderne umetnosti, ali je već decenijama izložena u njihovoj skupštini. [...]
Deo teksta preuzet sa:
Krupljani pod Grmeč PDF
Autor fotografije nepoznat
* * *
Kosta Hakman (1899―1961), slikar i profesor Likovne akademije u Beogradu, nagrađen "Zlatnom medaljom" na Svetskoj izložbi u Parizu 1937, posle smrti bio je zanemaren. U nemačkom logoru u Drugom svetskom ratu proganjan i mučen zbog rodoljublja, na Likovnoj akademiji pao je u nemilost jer je usamljeno ustao protiv profesora komunista. Milica Hakman, umetnikova ćerka, istoričarka umetnosti, velikim zalaganjem uspela je da slikara otrgne od laganog zaborava. ... [Dejan Đorić za "Pečat", 2001]