Angelina
|
 |
« Odgovor #7 poslato: Maj 07, 2016, 03:32:36 am » |
|
*
VASA POMORIŠAC
D. Vasa Pomorišac u svetlu Zografa
U potpunosti različiti od puteva Živorada Nastasijevića, umetnički i životni putevi Vase Pomorišca doveli su ga do ideje Zografa, posredno i zaobilazno, ali sa jednim dalekim, jasnim usmerenjem. Od prvih slikarskih znanja stečenih u ateljeu Stevana Aleksića, u rodnom Modošu, preko kratkotrajnog školovanja na minhenskoj Likovnoj akademiji, samoobrazovao se po moskovskim muzejima i galerijama, kao rekonvalescent tokom Prvog svetskog rata. Završio je Umetničko-zanatsku školu u Beogradu, posebno oduševljen obilaskom srpskih manastira, sa profesorom Ljubom Ivanovićem. Specijalizovao se u Londonu za slikarstvo na staklu, čime je zaokružio i završio svoje umetničko obrazovanje.
Tek kada se vratio u Beograd,29 ponovo je susreo svog kolegu sa Minhenske akademije i iz Solunskog ateljea, Živorada Nastasijevića. Zaključio je da je neophodno da se ideali prevedu u praktično, pa su zajednički pristupili osnivanju još jednog udruženja umetnika istomišljenika u Beogradu, uzavrelom od diskusija i suprotstavljnih stavova i koncepcija, posebno o ulozi umetnosti.
Duboko uverenje Vase Pomorišca, na osnovu "najveličanstvenijih dokumenata", da postoji "bogata i raskošna riznica ... u neispitanim dubinama duše narodne", te da tek treba da bude otkrivena od strane "mladog rasnog genija" 30, potresno je u svojoj apsolutnoj projekciji i rešenosti da takav stav mora prevladati i pored razoružavajuće svakodnevice prepune nerešenih problema, borbi i odricanja. Ako u slici Kartaši, nastaloj tik pre no što će se vratiti iz Londona (1924), "sjedinjuje sva do tada stečena iskustva", te "prostor, vreme, dubina vremena, iracionalno"31 poseduju pored likovnog značenja i metafizički smisao, dakle u pravom smislu reči iracionalno, onda to delo predstavlja manifest Pomoriščeve umetnosti i uverenja, koji se razvija u njegovom daljem opusu. Prepoznaju se kako uzori, tako i originalne ideje slike: prerafaeliti, secesija, veza sa tradicijom, veza evropskog i nacionalnog, intelektualna i emocionalna ravnoteža, duhovno uzdizanje poruke slike, metaforična upotreba motiva.
Pomoriščeva intenzivna aktivnost u okviru grupe umetnika Zograf, od samoga osnivanja, zasnovana je na dubokim uverenjima i velikoj inspiraciji koju je nalazio u sopstvenoj zemlji, protiv šablonskog prenošenja viđenog u velikim centrima. Zanosna ideja da treba spojiti naivno i duhovno, dovela je do autentičnih rešenja, u oblasti likovne i primenjene umetnosti, što su odmah prepoznali hrvatski kritičari povodom zajedničkog izlaganja grupe u Osijeku, odmah posle predstavljanja u Novome Sadu.32 Bez obzira što je sam Pomorišac smatrao da živi u sredini "nezainteresovanoj, apatičnoj prema umetnosti" kao takvoj, bio je spreman na mučnu, čak fanatičnu borbu, u zanosu za svoju umetnost.
Autentični Pomoriščev spoj likovne i primenjene umetnosti došao je do izražaja u njegovim enterijerskim vitražima velikih dimenzija, od kojih su neki uništeni tokom bombardovanja Beograda u Drugom svetskom ratu, ali je među sačuvanima i reprezentativni vitraž visok dva sprata, rađen početkom 30-tih godina XX veka, na zgradi Aerokluba, Dedal i Ikar. Radio je i zidne slike i ikone, povezujući koncepciju vizantijske slike sa savremenim shvatanjem slikarstva. U izgrađivanju svog originalnog stila nije odbacivao znanja stečena u evropskim centrima umetnosti, već je primenjivao apstraktno shvatanje forme, sa geometrijskom stilizacijom, u težnji ka apsolutnom, večnom obliku,
koji bi svojom nematerijalnošću preneo ideju o duhovnom nivou slike. Stoga nije čudo da i neki njemu savremeni kritičari primećuju kod Pomorišca originalan spoj kubizma i akademskog realizma33, nasuprot čemu ga drugi optužuju za lažnu hrabrost, a njegovo slikarstvo definišu kao korak do fotografije34; dok treći, ističu oduhovljenost Pomoriščevih portreta, a njegove kompozicije vide kao obrazac moderne freske, prepoznajući velikog znalca istorije i majstora slikarstva. Šezdesetih godina XX veka, M. B. Protić, otvoreni protivnik zografovskog konzervativizma, odaje priznanje Vasi Pomorišcu za pojedinačna, velika dela, "nastala na mitu o večitoj umetnosti".
Istančana monumentalnost izraza, osobenost je Pomoriščevih portreta. Svečani stav, drapirana figura, u skoro renesansnom kostimu, u velikom prvom planu, ima za pozadinu dubinu prostora sa alegorijskim sadržajima. Dešavanja u zadnjem planu posmatraču pojašnjavaju i ukazuju na smisao, značaj i status portretisanog lika.
Autoportreti Vase Pomorišca specifični su po insistiranju na klasičnom uzoru, ali i rafiniranoj autopsihologiji, ličnosti jasno opredeljenoj na svom teškom i trnovitom putu, noseći breme i plemenitost svog umetničkog poziva i njegove uzvišene misije. Kompozicija Iskušenje Sv. Antonija istovremeno je i religiozno i svetovno delo, te po svom pristupu temi, na suptilan način uvodi inovacije u tumačenje ovog hrišćanskog kanona. U prvom planu su aktovi, istovremeno puteni i stilizovanih, konstruktivističkih formi, dok je u centralnom delu kompozicije omanja figura svetitelja u molitvi. Scena je smeštena u prostor ozidan planinama, tesan i naizgled bez izlaza, bez mogućnosti rešenja, u permanentnom ponavljanju, ali sa prisutnom paralelnom idejom otvaranja u mogućnosti uzdizanja.
Baveći se istinom u slikarstvu, višesmisleno kao i u Deridinom dekonstruktivizmu, Vasa Pomorišac je težio višem cilju umetnosti, tražio je kroz umetnost odgovore na pitanja o smislu i vrednostima, o lepom i o metafizičkoj suštini. Nenametljivo je bio prisutan na beogradskoj likovnoj sceni tokom četiri decenije, ali je decenija zografovskog perioda, od 1926. do 1935, sa svim pripremnim fazama razvoja ideje umetničkog povezivanja stilova u potrazi za originalnim izrazom, posebna svetlost koja zrači iz njegovog celokupnog opusa.
"Ne treba shvatiti da mi navijamo za nekakav folklor. Mi samo želimo sublimiranu umetnost koja ima korena u narodu i sredini iz koje je nikla,"35 objašnjavao je Živorad Nastasijević. Smatrali su, kao društvo, da tek sinteza inspiracije sopstvenim tlom i evropskog izraza može da dovede do bitnih ostvarenja, te i doprinosa Evropi i da nas uvede kao ravnopravne faktore u istoriju umetnosti.36
_______________
29 Васа Поморишац трајно живи у Београду од 1925. године (види одељак: Биографије уметника). 30 Васа Поморишац, ibidem, 263. 31 Ljiljana Stojanović, Vasa Pomorišаc (1893―1961), retrospektivna izložba (1907―1961), Muzej savremene umetnosti Beograd, 1986/1987. 32 Danas se otvara izložba umjetničke grupe Zograf, Hrvatski list, Osijek, 17. jun 1931. 33 Види: М. Кашанин, Изложба Милоша Голубовића, Васе Поморишца и Живојина Лукића у Салону Цвијета Зузорић, СКГ, XXIV/1―2, 63, Београд 1927. 34 Н. Ј., Пролећна изложба југословенских уметника, Политика, 11. мај 1931. 35 Живорад Настасијевић, О друштву ликовних уметника "Зограф", мемоарска грађа ― стенографске белешке од 18.12.1956, Историјски архив Београда, ИАБ, МГ, К-2/II, 6, с.22. 36 З. Кулунџић, ibidem, 27―35.
Žana Gvozdenović Zograf društvo umetnika ● 80 godina od prve izložbe Društva umentika Zograf
|