*
NIKOLA NEŠKOVIĆ
(Požarevac, oko 1729 — Vršac, 1785)
NEŠKOVIĆ NIKOLA, ikonopisac i portretist (početkom 18 veka, Požarevac — 1785, Vršac). Još detetom, protiv volje očeve, koji je bio bogat trgovac, pohađao je N. jednog mesnog zografa i počeo je da uči slikarstvo pored njega. Kada je izbio rat Austrijanaca protiv Turaka, verojatno onaj 1737, otac je poslao svoga sinčića s "kumom Đukom" i sa 1.000 dukata da se sklone u Austriju, dok opasnost ne mine. Međutim, za vreme rata otac je umro, a kum materijalno propade, izgubivši i povereni novac. Tada se mladi N. posvetio svom omiljelom zanatu, radeći kao učenik uz jednog vršačkog živopisca. Skucavši nešto novaca, N. je otišao u Požun, koji je tada bio u neku ruku priestolnica i kulturni centar u Ugarskoj, i tamo je stupio kao pomoćnik kod nekog Nemca slikara. Ovde ga je upoznao i zavolio srpski episkop bez eparhije Jovan Georgijević, potonji vršački vladika i posle karlovački mitropolit. On ga je uzeo u zaštitu i posle ga je poveo sa sobom u Vršac, gde ga je stalno pomagao, dajući mu posla. N. je kao čovek uživao velik ugled među vršačkim građanima, i osnovao je tu porodicu. Bio je po majci ded J. Sterije-Popovića.
Sudelovao je aktivno i u duhovnom pokretu našeg dositejevskog 18 veka, te je pisao i stihove, od kojih je njegov unuk zabležio samo fragmente o buni vršačkih Srba protiv vladike Vićentija Popovića (1776), zbog reformi srpskih pogrebnih običaja po caru Josipu. — Kao slikar N. je bio solidan majstor. On ima svoje mesto pored odličnih savremenih Srba umetnika, J . Orfelina, T. Kračuna, T. Češljara i drugih školovanih slikara. Od njegovih radova poznati su do sada ovi: Autoportret iz mlađih godina u zbirci J . Vujića, Tajna večera iz 1762 u vršačkom vladičanskom dvoru, a od njega će po svoj prilici poticati i portret Jov. Georgijevića, episkopa i ikone u kapeli istoga dvora. Njegova je u manastiru Krušedolu, u proskomidiji, ikona despota Stevana, sa ženom, majkom Angelinom, i sa sinovima Maksimom i Jovanom, iz 1753.
L i t e r a t u r a: Jovan Sterija Popović, Glasnik Društva Srbske Slovesnosti (2, 159—261); Srpski Sion (1904, 441).
V. Petrović
Narodna enciklopedija Pr. ST. STANOJEVIĆ, 1928 PDF
*
Stanoje Stanojević (1874—1937), srpski istoričar, univerzitetski profesor, prvi srpski enciklopedista, član Srpske kraljevske akademije i redovni profesor Beogradskog univerziteta.
Veljko Petrović, inspektor Ministarstva Prosvete — Beograd*
"U okviru portreta javljaju se i prvi autoportreti koji se pripisuju Nikoli Neškoviću i Stefanu Teneckom."
Narodni muzej u Beogradu