Angelina
|
 |
« Odgovor #1 poslato: April 25, 2013, 11:49:16 pm » |
|
**
NAKIT
Narodni nakit je živopisan i raznovrstan. Sačuvao je određene tipološke i stilske karakteristike zona i zato se može govoriti o različitim odlikama kićenja ... . U svojoj sadržini, kao i drugi vidovi narodne umetnosti, čuva nasleđe i iskustva proteklih razdoblja i različite uticaje. Na nakitu se to često bolje ogleda nego na nekim drugim oblicima umetničkog izražavanja.
Odlika narodnog kićenja ogleda se u upotrebi cveća, sitnih koštunjavih plodova, perlica, raznobojnih traka, perja i drugih dodataka. Medutim, metalni nakit, sa umetnutim poludragim kamenom, a češće sa imitacijom kamena od raznobojnog stakla, bio je posebno cenjen. Kite se svi uzrasti, osim starijih osoba. Nakit nije bio samo ukrasni detalj, on je simbolično obeležje uzrasta, društvenog statusa, staleža, religiozne pripadnosti, "zaštita" od zlih sila, odličje stečeno za posebne zasluge i dela. Tradicionalni koreni sačuvali su se najočiglednije u raznovrsnom i bogatom kićenju neveste u svim krajevima ... . Inače, mlada je gotovo kod svih naroda na svetu najviše kićena i ukrašavana.
U narodnom nakitu zapažaju se i nastojanja za podražavanjem naki-ta vladajućih slojeva, ali u manje vrednim materijalima. Tako se čuvaju neki stariji oblici čiji su uzori nastali u minulim razdobljima. Neke vrste i oblici nakita traju u narodu i onda kada odavno nema vlastele i imućnih naručilaca. Prirodno, ne čuvaju se izvorni, već oblici prilagođeni tradicijama i ukusu sredine. Menjala su ih estetska shvatanja proizvođača, njihove proizvodne mogućnosti i zahtevi tržišta. Majstori i trgovci raznosili su robu u raznim pravcima i daleko od mesta proizvodnje. Zato se neki isti oblici nalaze na širokim prostranstvima. Majstori su se ugledali jedni na druge. Ipak, isti oblici komponovani u lokalnu stilizaciju kićenja i nošnje davali su različite kompozicije. Zanatski centri su pravili pojedine vrste nakita za određene krajeve i etničke skupine. Majstori iz Janjeva na Kosovu bili su dobri livci. U Pirotu su iskucavane pafte (kopče) za pojas i drugi nakit. Filigranski i iskucavani nakit pravljen je u Peći, Prizrenu, Kotoru, Foči, Sarajevu, Mostaru, Skoplju, Strugi, Bitolju i drugim mestima.
[...]
Kao svojevrstan nakit u panonskoj zoni bio je rasprostranjen zlatovez i "zlatne čipke".
Obeležje dinarskog nakita su metalni, liveni, kovani i, nešto manje, filigranski oblici. Pravljen je od legura, bronze sa pozlatom i srebra sa dodatkom drugih metala. Kao i u drugim krajevima često je u upotrebi, obično srebrni, krupni i sitni kovani novac, filigranska i staklena zrna i školjke. Dodavan mu je karneol, raznobojni umeci od stakla i korali. Dinarski nakit ima dosta mediteranskih i istočnjačkih odlika. Istovremeno se čuvaju i stariji elementi balkanskog i slovenskog nakita. Zapažaju se i veće lokalne razlike, što je, kako je već rečeno, odlika narodne umetnosti. Oblici su stilizovani, površine glatke, reljefne i gravirane, često sa razuđenom granulacijom. U ornamentici preovladuje geometrijska stilizacija biljnih oblika, ali na nekim vrstama nakita, kao na počelicama (nevestinske dijademe) ima stilizovanih antropomorfnih i drugih figura.
U Ravnim Kotarima i zapadnoj Bosni devojke su nosile "gjendare" od više redova našivenog sitnog i krupnog kovanog novca, staklenih perli i filigranskih zrna, koji su katkada ličili na velike pregače, koje pokrivaju sve od vrata do članaka na nogama. U dalmatinskom zaleđu uočljive su igle sa velikim filigranskim glavama ("špiode", "bodare"), velike naušnice, filigranska i livena pucad od srebra na ženskoj i muškoj nošnji. U srednjim i istočnim delovima zone česte su počelice, ženski nakit na čelu, različitih oblika, zatim uplitnjaci za kosu, naušnice kružnih i polukružnih oblika. U zapadnoj Bosni isticalo se prstenje sa velikim kamenom. Na celoj teritoriji zone i mnogo šire bile su dosta rasprostranjene pafte srednje veličine u obliku palmete i zaobljenih listolikih ploča. Pojaseve od filigranskih članaka nosile su imućnije devojke i mlade žene više u gradskim sredinama. U Crnoj Gori isticali su se srebrni iskucani ili filigranski pojasevi — "ćemeri".
Muški nakit na grudima, "toke", nošen je posebno u Crnoj Gori, Hercegovini, delu dalmatinskog zaleđa, ali i u nekim susednim oblastima. Smatra se da su "toke" dekorativni ostatak nekadašnjeg ratničkog štitnika za grudi (oklopa). Nošene su na jeleku ili nekom drugom gornjem delu odeće. Sastoje se od više srebrnih ili bronzanih ploča, odnosno nizova "pulija" (pucadi), katkada pozlaćenih i ukrašenih crnom pastom. Verovatno su starijeg balkanskog porekla. Spadaju u najbolje tehnički i estetski oblikovane proizvode kujundžija. Uz toke je nošen i kožni pojas — "silav". Za silav se zadevalo oružje koje je, u imućnijih, bilo posebno ukrašeno i služilo je i kao nakit.
U jadranskoj zoni pored srebrnog i bronzanog, bilo je i zlatnog nakita. Uz uobičajene dodatke ukrašavan je i biserom, koralima i sedefom, više nego u drugim krajevima. Duž jadranske obale i na ostrvima nosilo se manje nakita, ali pravljen je od vrednijih materijala i sa više zanatsko-umetničke veštine. Na njemu se ogledaju mediteranski, a posebno apeninski uticaji. Ističu se ogrlice od filigranskih zrna, lepe i često raskošne naušnice, ukrasi za grudi i pojas. Nakit jadranske i dinarske zone ima dosta zajedničkog, naročito duž granice susretanja, jer su mnogi predmeti pravljeni u istim radionicama.
U Makedoniji je proizvođeno i nošeno dosta metalnog nakita. Brojni proizvodni centri bili su pod orijentalno-mediteranskim uticajima, ali u oblicima i ukrasima je bilo očuvanih elemenata vizantijske i srednjovekovne tradicije usvojene od feudalnih slojeva. Nakit je vrlo dekorativan i ima puno detalja. Katkada se i preterivalo u kićenju. U istočnom delu Makedonije više je ukrasa od raznobojnih perli.
Iskucane pafte su jedan od najupečatljivijih delova ženskog nakita u Makedoniji. Pretežno su okrugle ili listolike, nesrazmerno velike i bogato ukrašene stilizovanim biljnim i geometrijskim motivima. Ističu se i pojasevi — "nizaljke", od livenih segmenata i velikog broja nanizanog krupnog metalnog novca. Stariji nakit, kao i u drugim krajevima Balkanskog poluostrva, bio je češće liven od bronze sa pozlatom, umecima od raznobojnog stakla, ahata ili sa emajlom.
Oblici i motivi u nakitu u južnom delu moravske zone pokazuju srodnost sa makedonskim nakitom. Nalazeći se u središnjem delu Balkanskog poluostrva, odavno je prostor moravske zone bio taj u kojem su se presecala strujanja istoka i zapada, severa i juga. Otuda su svakako u kićenju sadržane odlike panonskog nakita u severnom delu zone, dinarskog i mediteranskog u jugozapadnim delovima kao i izrazitije istočnjačke osobine u južnim i istočnim delovima. Inače, orijentalni uticaji u oblicima nakita prisutni su, u većoj ili manjoj meri, posebno u onim krajevima gde su bili Turci. Nakit sadržajnih i prefinjenih oblika izrađivan je u zanatskim centrima na jugu Srbije, naročito na Kosovu. Vrlo razvijeni kujundžijski centri bili su Prizren, Peć, Đakovica, Priština, a u Janjevu je bilo posebno razvijeno livenje. U nekim centrima, kao što su bili Titovo Užice, ili Pirot, potpuno je prestala proizvodnja. Nakit iz kosovskih radionica spada u najbogatiji po broju oblika i motiva, maštovitih stilizacija i razigranih formi. U tom nakitu sadržane su stara balkanska, kasnija srednjovekovna tradicija i inovacije koje su dospele posredstvom Turaka. Nakit iz ovih radionica nosio se na širokom prostranstvu središnjih delova Balkanskog poluostrva.
Oblikovanje nakita u znatnoj meri zavisi od razvijenosti zanatske proizvodnje. Izbor ukrasa i oblika, kao i njihovo slaganje, prožeto je u osnovi verovanjima u njegovu zaštitnu moć, simbolikom, a istovremeno i shvatanjima estetskog.
|